VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 95
95 Budući da je tok događaja ovih vremena veoma sličan onome oko 1712. god. i jer je hrvatski sabor pod njihovim utiskom sklopio savez sa štajerskom, Kranjskom, Koruškom, a 1712. god. odlučio da će njihova kraljica morati vladati Štajerskom, Kranjskom i Koruškom, dakle istoimenim pokrajinama, ja ću ih nešto opširnije razložiti, da se kasnije uoči unutrašnja veza među sklopljenim savezom iz 1620. god. i prag. sankcijom 1712. god. Hrvatski sabor, na poziv bana Frankopana, sastao se 16. listopada 1619. U njem su stvoreni ovi zaključci: 1. Svi crkveni dostojanstvenici koji imaju posjede, zatim baruni, velikaši, plemići, armaliste i plemići jednoselci moraju osobno poći pod kr. banderij. 2. »Od svakog dima mora doći po 1 pješak s puškom, a povrh toga svaka 4 dima moraju s oružjem dobro opremiti 1 konjanika«. 3. Kr. barjak razviti će ban. Ako pak on ne bi radi bolesti mogao doći u tabor, onda će ga zamijeniti grof Sigismung Erdedi kao župan varaždinski. 4. Svi vojnici moraju 1. studenog 1616. doći u Šemovec kraj Varaždina. 5. Tko ne dođe, platiti će globu, i to prelati i velikaši po pet ug. for. za svaki dan zakašnjenja, plemići posjednici 3 for., a jednoselci, armaliste 1 for. 6. Od pridolaska izuzimaju se grofovi Zrinjski koji stanuju u susjedstvu rijeke Drave (u Čakovcu) — mogu kraljevini više koristiti stražama. 7. I slobodni gradovi moraju poći na vojnu po starom običaju. 8. Da banska Krajina ne ostane bez obrane, ondje će na Turke paziti podban Krsto Mrnjavčić i grof Vuk Erdedi. Oni će uz 300 zem. haramija imati i sve kmetove, koji živu na nedalekim imanjima: Sisak, Dužica, Zelin i Novigrad. 9. Ako bi pak Hrvatskoj iz Madžarske zaprijetila skrajnja nužda, onda će — na banov zahtjev — u Šemovcu doći također grof Vuk Erdedi s haramijama i s kmetovima spomenutih imanja. Zatim je hrvatski sabor odlučio da u Beč pošalje biskupa Domitrovića i protonotara Patačića. Oni će kralju Ferdinandu izjaviti vjernost Hrvata, razložiti hrvatske zahtjeve pozivom na tolike saborske zaključke, pa mu čestitati što je 28. kolovoza 1619. u Frankfurtu izabran za njemačkog cara nakon što se srećno riješio opsade Beča. Međutim dok su hrvatski staleži ovako saborovali, Betlen je 14. listopada zauzeo Požun, gdje mu je palatin Forgač morao predati kraljevski dvor i krunu sv. Stjepana. Betlen i Forgač pozovu 20. listopada Madžare i Hrvate neka 11. studenog 1619. dođu na zajednički sabor u Požun. Kad je Betlen saznao da su hrvatski staleži odlučili otpor protiv njega, rekao je: »Poručite banu Slavonije da ću ako mi se sa svojim Slovenima odupre poslati na one krajeve bosanskog pašu, koji će ih s jakom vojskom uništiti.« 80 ) 16. studenoga 1619. Frankopan sazove sabor, gdje se odluči paziti još većma na sigurnost domovine, a Forgaču poslati pismo da hrvatski nunciji neće doći na požunski sabor. Na sabor u Požun došlo je 57 madžarskih velikaša, te izaslanici većine madžarskih županija i slobodnih gradova. Hrvatskog pretstavnika nije tamo bilo. Ali zato dođoše poslanici iz Austrije, Češke, Moravske, šleske, da s Madžarskom obnove »konfederaciju«, da bi u borbi s Ferdinandom očuvali političku i vjersku slobodu. Sabor je 8. siječnaja 1620. izabrao Betlena za »kneza Madžarske« s potpunom kraljevskom vlašću. Ovdje je obnovljena konfederacija Madžarske s Austrijom i Češkom. Betlen je 31. oktobra 1620. pozvao kralja Ferdinanda da u roku od 25 dana sklopi sa Česima primirje. Ali ovaj se je ozbiljno spremao na rat s Češkom. Betlen saznavši za to obeća Česima 20.000 vojnika, a uz to otvori sabor u Banjskoj Bistrici, gdje su prispjeli i Ferdinandovi povjerenici. Sabor je većinom glasova zaključio da i nadalje vrijedi konfederacija s Austrijom i češkom, i da Ferdinandovi povjerenici nemaju dostatne punomoći, na što ovi raspuste sabor te odlaze. No, sabor se nije raspustio nego je pače svrgnuo s prijestolja kralja Ferdinanda, a Betlena proglasiše madžarskim kraljem. Premda je Betlen imao krunu ipak nije se okrunio. Kod ostvarenja ovih zaključaka hrvatski nunciji nisu bili više prisutni. To je istaknuo kralj Ferdinand u svom proglasu kojim se oborio na zaključke sabora u Banjskoj Bistrici. 26. kolovoza 1620. održa se sabor u Zagrebu. Njemu su prisustvovali tri kraljeva povjerenika, lavantinski biskup Leonardo, karlovački general Gotfrid Stadler i barun Juraj Galler. Prvi je zastupao Korušku, drugi Kranjsku, a treći 60 ) Lopašić, op. cit. 226.
