VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 4

u vezi sa Konstantinovim opisom hrvatske države (sed ex supra descripta Croatorum ex Porph. potentia, potius Universum Croatorum Regnum [usque ad ripas Danubii extensum, ut in Privilegio exprimitur] possedisse

...). Lucius uzimlje, da je isprava izdana g. 838. i za to navada svoje tobožnje dokaze. Kako obje kneževske isprave idu u korist splitske crkve, tako, prirodno, imadu svoje osobito mjesto u znamenitom djelu crkvene povijesti Iltyricum sacrum Isusovaca Filipa Riceputi, Daniela Farlati i Jakova Coleti. Drugo poglavlje trećega sveska, koji obraduje splitsku nadbiskupiju a izdan je u Veneciji g. 1769., ima naslov: Petrus Archiepiscopus S palate nsis sibi suaeque Ecclesiae javor em et beneficentiam Ducum Chrobatiae conciliât a njegov drugi paragraf: Ducis Tirpimiri egregia studia erga Petrum, et singularis manificentia in Ecclesiam Spalatensem. Za Trpimira kaže Farlati, da je počeo upravljati hrvatskom državom oko g. 836. Ne može se odlučiti, da ga nazove Mislavovim sinom iako ga je naslijedio. U ispravi Trpimir naziva Mislava prethodnikom ali ne roditeljem. Nadbiskup Petar nije samo bio dobro viđen od kneza nego je uživao i njegovu naklonost. Izraz »compater« u ispravi Farlati tumači tako, da bi između kneza i nadbiskupa bilo nastalo neko srodstvo po tome, što je nadbiskup ili krstio ili krizmao Trpimirova sina. Donosi izvatke iz pisama pape Stjepana III. i Hadrijana I. kralju Karlmanu, bratu i suvladaru Karla Velikoga, pa i samom Karlu Velikome, da pokaže, kako su sami pape nastojali da budu kumovi kod krštenja i krizmanja njihovih sinova pa da, tim putem, između njih nastane neko duševno srodstvo. Dalje ističe Farlati, kako je Trpimir obasipao nadbiskupa Petra svakojakim dobročinstvima, kako je sagradio samostan i crkvu, kako je u samostan smjestio Benediktince, koje da je pozvao iz Monte Cassina. Spominje, da je po Dalmaciji i Iliriku bilo mnogo benediktinskih opatija, od kojih da su mnoge nestale bez traga. U samoj splitskoj diecezi da je bilo sedam ili osam samostana; od njih ostadoše samostan sv. Petra, sv. Stjepana i sv. Marije. Samostani u blizini Solina nazivahu se de Salona. Prema pričanju arciđakona Tome dva je samostana kasnije osnovala kraljica Jelena. Farlati-u nije nevjerojatno, da bi Trpimir, iz naklonosti prema nadbiskupu Petru, svoj samostan bio posvetio prvom apostolu sv. Petru. Nadbiskup Petar, kaže dalje Farlati, iz zahvalnosti za primljena dobročinstva, dade Trpimiru iz crkvene riznice — ex aerario Ecclesiae — jedanaest libra srebra za ukras hrama i na izradbu posuda. Knez mu je na to predložio, da u njega zatraži što hoće. Nadbiskup nije