VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 78
uređenjima onog doba, ako smatramo da zahvaćaju čitavu državu, dok naprotiv postaju neriješivim rebusom ako ih organičimo na pojedini grad, hipoteza da imamo tragove pakta konventa postaje neoborivom tezom, s kojom su u potpunom skladu i sve druge suvremene listine što dokazuje svestrano upućeni Tomašić. Prema tome državopravni odnos između Hrvatske i Mađarske, koji je nastao uslijed rečenog ugovora, označuje se s pravom personalnom unijom. 28 ) Ugarski je kralj, postavši hrvatskim kraljem, dobio samo ona prava koja je i dosad hrvatski kralj imao, dok je Hrvatska i nadalje zadržala sva svoja državna prava kao samostalna i državna cjelina. »Kad još k tome uzmemo, veli Oruber, da su ugarski kraljevi bili obvezani da se napose krune za hrvatske kraljeve (a to su u početku doista i činili), da je Hrvatska zadržala i nadalje svoj posebni sabor i posebne glavare (najprije kraljeve osim zajdničkog, onda hercega, većinom iz kraljevske porodice, pa banove, koji su napomenuti jedino u sporazumu sa zajedničkim kraljem vodili državne poslove hrvatskog kraljevstva, onda nema sumnje, da je odnošaj između Hrvatske i Madžarske bio (u početku) personalna unija ili savez država (Staatenbund) a nipošto realna unija ili državna zajednica (Staatsgemeinschaft, Bundesstaat) kako uzimlje Šišić. Bitkom na Mohačkom polju 1526. god. gdje je tako tragično svršio hrvatskomadžarski kralj Ljudevit, hrvatsko prijestolje bude ispražnjeno. Trebalo je birati novog vladara. Dvije izborne listine tajnog i državnog arhiva u Beču, su za hrvatsku povijest upravo od neprocjenive važnosti. To su: isprava hrvatskih staleža i redova, izdana u Budimu 7. ožujka 1492. kojom su spomenuti staleži i redovi odobrili značajni požunski mir od 7. studenog 1491. te zajamčili kući habsburškoj pravo nasljedstva na hrvatskom prijestolju; i izvorna izborna listina cetinskog sabora od 1. siječnja 1527. U svim našim srednjoškolskim udžbenicima historije dosada izbjegavalo se sadržaj prve listine, međutim koja je mnogo važnija za dokaz prava nasljedstva Habsburške kuće na hrvatskom prijestolju; nego li sam cetinski izbor. To mi je bilo povodom da taj odio poviejsti naše nešto opširnije obradim da stvar bude jasnija. Hrvatsko-madžarsko prijestolje moralo je pripadati Habsburškoj kući već prema ugovoru, koji je sklopljen između rimskog cara Fridrika i madžarskohrvatskog kralja Matije Korvina 19. srpnja 1493. u slučaju da bi kralj Matija umro bez muških potomaka. 11 ") 6. travnja 1490. umro je kralj Matija bez muškog zakonitog potomka. Maksimilijan, car rimski,javi se za Matijinog nasljednika osnivajući svoje pravo na ugovor svog oca Fridriha i Matije. Madžari izaberu usprkos ugovoru Vladislava iz kuće Jagelovića. Rat koji je nastao sad među Maksimilijanom i Vladislavom, svrši mirom u Požunu 7. studenoga 1491. Određen je status quo antea. Vladislav i njegovi muški potomci ostaju hrvatsko-madžarskim kraljevima ,ako bi pak muška loza izumrla, hrvatsko-madžarsko prijestolje dobio bi Maksimilijan ili njegovi muški potomci. To bi imao potvrditi na prvom saboru koji slijedi svaki hrvatski i madžarski velikaš, pače svaki novi biskup i državni dostojanstvenik ulazeći u bilo kakovu državnu službu. Tako je morao to potvrditi poimence ban hrvatski vojvoda sedmigradski, grof požunski, banovi jajački, srebrenički i beogradski i dr. Oni su se, pače, morali zakleti i o tome posebnu ispravu izdati da će u spomenutom slučaju dati krunu samo Maksimilijanu i njegovim potomcima. To isto mora učiniti i svaki nasljednik Vladislavov. Dakle ovaj ugovor jest temeljem prava Habsburške kuće da bude na hrvatsko-madžarskom prijestolju. Svi kasniji ugovori koji su se ticali istog sadržaja bili su samo potvrda ovog temeljnog. Ne prođe ni tri mjeseca, a kralj Vladislav sazove sabor madžarski a i hrvatski. Na tom saboru se sabralo šezdeset i dva velikaša i plemića hrvatskih pod vodstvom svog bana Ladislava Egervara, koji 7. ožujka 1492. prihvatiše požunski mir, te u ime čitavog kraljevstva hrvatskog primiše pogodbu da će priznati nasljedstvo kuće Habsburške, ako bi kralj Vladislav umro bez muških potomaka. O tom izdadoše velikaši i plemići hrvatski svečanim načinom listinu, na kojoj je visilo, 29 ) Vidi memorial Tome Arhiđakona u Tomašićevom djelu: »Temelji državnog prava kraljevstva hrvatskog« kao i trogirsku diplomu. so ) Teleki: Hunyadiak kora sv. XI. str. 69.
