VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 79

70 kako napominje Bojničić, šezdeset i tri pečata. Ali od ovih pečata sačuvalo se do danas samo trideset i pet komada. Treba naime naglasiti, da je na budimskom saboru 1492. god. bilo uz bana i podbana prisutno najodličnije plemstvo i to iz svih krajeva hrvatske domovine, dok na cetinjskom saboru 1527. god. osim toga što nije bio prisutan ban Franjo Bacan, biskup zagrebački Šimun Erdödy, i Krsto Frankopan, nego tu je manjkalo sve plemstvo kraljevine Slavonije, tako da su bili prisutni plemići samo iz zemlje onkraj Kupe. Međutim iza poraza kod Mohača hrvatski se staleži i redovi okupiše oko Krsta Frankopana, grofa senjskog, krčkog i modruškog. Budući da se zavadio s dostojanstvenicima Vladislavova dvora pređe na Ferdinandovu stranu, koji ga učini kapetanom postonjskim. Revno nastojeći oko obrane domovine grof Krsto zaslužno dobi od sabora 23. rujna u Koprivnici tutorstvo i protektorat nad kraljevinom Slavonijom. Za ispražnjeno hrvatsko-madžarsko prijestolje javilo se više aspiranata. Osim jednog pretendenta Ferdinanda, koji je bio nadvojvoda austrijski i kralj češki, javio se erdeljski vojvoda Ivan Zapolja. To očito vidimo iz obznanjivanja hrvatskog sabora svom zakonitom kralju: »Sada kao i prije što smo obznanili Vaše Veličanstvo kolika nam je obećanja dao vojvoda erdeljski koji se sada nadjeva imenom kralj Ugarske, da bismo se otrgnuli od podložništva Vašeg Veličanstva ali mi nećemo nikad raditi protiv kršćanske vjere niti mislimo raditi

.. .«

31

) Osim Ferdinanda i Zapolje, i Sultan je tražio naš slobodni izbor. Hrvatski staleži i redovi izvješćuju o tome: »Neka znade Vaše Veličanstvo stalno da je prošle godine turski sultan (iza smrti Ljudevita II.) poslao k nama svoje poslanike i odredio, moleći nas da se predamo njegovom vrhovništvu obećavajući ovo

... i nas u svojoj vjeri i slobodi i običaju sačuvati i da neće narediti i zapovjediti nama nikakav razdor koji bi bio protiv kršćana

... pokazujući nam da on sam ima pod sobom više kršćanskih kraljevstva koja je sačuvao u njihovoj vjeri i običaju .. .«

3-') Napokon i Mletačka republika je nastojala da Hrvatsku povuče u svoje političke osnove. I o tome obavijesti hrvatski sabor svoga kralja: »Međutim prejasni kralju, iza kako smo se predali pod vlast Vašeg Veličanstva,, Mlečani su također molili nas da bismo s njima uglavili mir s Turcima, obećavajući nam da ćemo skupa s njima imati mir od Turaka.«

33

) Ali medu svim tim proscima, jedino Ferdinandu je s pravom pripadalo hrvatsko prijestolje. Ferdinand zamoli Krsta Frankopana a zapovijedi Nikoli Jurišiću, neka mu budu povjerenici na hrvatskom saboru, koji je održan početkom listopada. Ovdje Ferdinandovi komesari pozovu hrvatske staleže i redove da Ferdinanda »na temelju onih prava, koja on i njegova supruga imaju na kraljevstvo madžarsko, a i iz drugih važnih obzira primaju i priznadu svojim kraljem. Ali hrvatski sabor nije htio preteći Madžarsku u ovom važnom predmetu, nego je ostao neutralan, i čekao koga će Madžari izabrati. Madžari izaberu u Požunu Ferdinanda za novoga kralja, a 1. siječnja 1527. sakupe se u Cetinu velmože i plemići hrvatski, da i oni konačno odluče o unaprijed vladajućoj dinastiji. Iza kako su kraljevi poslanici Pavao Oberstein, bečki preposit, Nikola Jurišić, vrhovni vojvoda, Ivan Kacianer, vojvoda, i Ivan Puchler, izložili pravo Ferdinandovo na hrvatsko prijestolje, kojim je, kako sama listina o izboru kaže, isti naš prejasni kralj sa rečenom svojom suprugom, prejasnom gospođom kraljicom potpuno i dovoljno potkrijepljen da dobije madžarsku kraljevinu nasljednim pravom, osobito pak krijepošću više nepobitnih ugovora, oni su ga konačno izabrali za svog zakonitog kralja, tim više jer nisu zaboravili Ferdinandove pomoći protiv Turaka, zatim darežljivosti s kojom je on nastojao oko njihovih prava, te su tim radije zadovoljili pravednom i poštenom zahtijevanju kraljevih poslanika. Hrvati su, ponovno govoreći, 1492. god. zajamčili Habsburgovcima hrvatsko prijestolje. Njihov izbor 1527. god. ne znači drugo nego konkretizovanje apstrakt31

) Chmel, I. c. 32

) Cmel, I. c. 8S

) Cmel, I. c.