VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 72

72 »DEUTSCHE PUBLIKATION« I DEKLARACIJA 19. TRAVNJA 1712. GOD. Prije nego je Karlo putovao iz Barcelone u Frankfurt da se tamo okruni za rimskog cara njemačke narodnosti, napisao je u Barceloni oporuku 26. rujna 1711. god. Iza kako je naglasio legitimnost svoje vladavine u istočnoj i zapadnoj monarhiji, ustanovio je ovaj zakon o nasljedstvu: 1. Ako Karlo ima samo jednog sina, ovaj je nasljednik (ex asse) obiju monarhija. Njegovo muško potomstvo u upravnoj i u sporednoj liniji i možebitno »Posthumus« isključuju za uvijek sve nadvojvotkinje. 2. Ostavi li Karlo sinova, prvorodenac dobiva sa svojim muškim nasljednicima »austrijsku monarhiju« a drugorođeni sa svojim muškim potomcima Španjolsku. U obim linijama treba da gospoduje pravo primogeniture, i da preživjeli nasljeđuje izumrlog. 3. Ne ostavi li Karlo nijednog sina nego jednu ili više kćerki, najstarija nadvojvotkinja nasljeđuje obje monarhije, i time isključuje kćerku cara Leopolda i Josipa i njihove potomke. Ako nasljednica bude imala dva sina, vrijedi poslije njezinog vladanja u obim monarhijama što je sadržano u prvoj i drugoj točci. Ako pak Karlova nasljednica ostavi same kćeri, dok njezina mlada sestra ima i muško poomstvo, ipak nasljeđuje vladaričina prvorođena kći, a ne sin vladaričine sestre. Ovo je značilo dopuna »pactum mutuae successionis«. 4. Umre li Karlo bez djece, tada će vladati njegova supruga obim monarhijama u iščekivanju postuma za kojeg vrijedi sve što vrijedi za sina ili kćerku Karlovu. • j |! *'.» |f l;f }W| 5. Kad se dijete rodi, njegova će majka izabrati monarhiju, kojom će vladati dok dijete ne postane punoljetnim, isto tako će drugom monarhijom upravljati majka Kanova, a ako ona umre, onda žena Josipova. 6. Njegova nasljednica može se udati samo za takvog princepsa koji ispovijeda katoličku vjeru, koji je obdaren lijepim tjelesnim i duševnim sposobnostima, kome ne će manjkati niti ljubav staleža imperija, niti naklonost prema plemstvu i narodima Austrije i Španjolske, i koji će nada sve znati cijeniti mir u Habsburškoj kući. 7. Ne ostavi li potomstva, vladanje preuzimlje Josipova linija, a zatim Leopoldova. Za njih vrijedi sve kao i za Karlovu liniju. Oporuka je morala važiti kao zakon, jer ona se je napokon temeljila na pactum mutuae successionis, premda to nije izričito u oporuci navedeno. Osim dvojice, Što su potpisali tajni zaključak 5. i 12. rujna 1703., još su dvojica potpisali oporuku a da nisu znali za tajne zaključke. Poslije smrti cara Josipa (f 17. aprila 1711.), istočnom je monarhijom morala vladati carica Eleonora, majka Karlova, jer on je sam bio u taj čas zabavljen poslovima u Španjolskoj. S mnogim poteškoćama nadošlo je i pitanje položaja na bečkom dvoru četiriju neudatih nadvojvotkinja. Bile su to dvije kćeri Josipa I.: Maria Josepha (rođ. 8. prosinca 1699.) i Maria Amalia (rod. 22. listopada 1701.) i dvije kćerke Loepoldove: Maria Elisabeth, 33. god. i Maria Magdalena Josepha, 23 godine stara. Prema kućevnom zakonu 1703. god. samo Maria Josepha je mogla biti nasljednicom umrlog Josipa L, ali tako dugo dok Karlo ne dobije svoga potomka. To su znali Karlo i Seilern, začetnik tajnog zaključka 1703. god. i glavni pobornik pragmatičke sankcije, no nije znala carica-regentica Eleonora. Ona je smatrala da njezinim kćerkama pripada viši položaj na dvoru nego li »Josipovoj nadvojvotkinji«. Radi toga je na dvoru nastalo nezadovoljstvo Josipove udovice i njezinih kćerki. Rješenje ovog problema Karlo VI. je odlagao, jer je to inače značilo objaviti cijelom dvoru tajne zaključka 1703. god. što ne bi nikako išlo u prilog tadašnjoj vanjskoj politici i kućevnom miru austrijskog dvora. Neprijatno stanje se moralo pogoršati, jer sada k tome dolazi u bečki dvor i supruga Karlova, te se nju moralo nazivati zapravo »vladajuća carica«. Zato je Josipova udovica Amalija uputila caru Krlu VI. »dugo« protestno pismo gdje podvlči nepravdu učinjenu njezinim kćerkama što se tiče položaja na dvoru. U ovaj čas car se je našao pred dilemom: ili riješiti pitanje objavom tajnih kućevnih zakona 1703. god. ili ne riješiti. Za ovo pitanje car odmah sazove »tajnu konferenciju« Seilern, i ako je bio treći po položaju u ovoj konferenciji od četiri člana.