VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 71
71 kakvog prihoda od istočne monarhije pomoću ženidbe, novčanih poslova ili načina. 17 ) Ali što će biti ako Karlo zaista ne će moći stvarno kraljevati u Španjolskoj? Prema navedenom stavku Karlo nema što zahtijevati od svog brata Josipa u istočnoj monarhiji. U slučaju da Karlo u zapadnoj poli dinastije ne može vladati određuje Leopold u svojoj oporuci 26 .aprila 1705. da njegov sin Karlo može s privolom brata Josipa vladati u Tirolu i Donjoj Austriji kao što on, tako i svi njegovi muški potomci. S time bi bila uklonjena u Tirolu napomenuta sekundogenitura. Događaji su skrenuli drugim tokom. Josip umre 1711. god. bez muškog potomka i Karlo ga je morao naslijediti. Zaključkom od 5. septembra 1703. god. Karlo se je ipak mogao nadati da bi stekao natrag milansku vojvodinu i markgrofoviju Finalesu. Dakle on još uvijek može zahtijevati dio istočne monarhije, premda postoji pactum mutuae successionis. Odredbom 5. septembra talijanska lena Josipove linije pripadala su samo njegovim muškim potomcima. U slučaju izumrća nasljedne muške loze Josipove linije, ova lena pripadaju preživjelom Karlovom nasljedniku, pače i španjolskoj princesi odnosno njezinom muškom odvjetniku. Međutim talijanska lena Karlove linije naprotiv na Josipovog preživjelog muškog potomka, ako se dogodi da Karlovi nasljednici ne budu imali više sina. U jednom i drugom slučaju vrijedilo je: preživjeli muški potomak nasljeduje u vladanju posljednjeg muškog odvjetka. Na izumrće muškog potomka u isto vrijeme jedne i druge linije nije se mislilo. Jedino je španjolska princesa mogla naslijediti obje baštine, ako bi izumrle obje muške linije. Primogenitura je morala uvijek vladati i vrijediti. Obje Karlove deklaracije koje govore o otstupanju Leopoldovu i Josipovu, izričito traži da se mora u svim navedenim slučajevima držati prava o nasljedstvu i redu. I pactum mutuae successionis kaže o striktnom držanju nasljednog reda i prava što ne smije nikakva »konvencija ,dispozicija, zakon ili običaj« promijeniti. 18 ) Pactum od 12. septembra je utvrdio za vladavine obiju linija samostalno nasljedno pravo i red, zatim samostalno vladanje po primogenituri, ograničenoj samo na zakonite sinove. Ali u slučaju da Karlo umre bez muškog potomka, tada sva Španjolska sa svim svojim zemljama pripada Leopoldu odnosno Josipu i njegovim muškim nasljednicima. Međutim ako Josip umre ili njegovi nasljednici bez muškog odvjetka, cijela istočna monarhija dolazi pod vlast Karlovu odnosno njegovih muških nasljednika. On nije promijenio prvašnji zaključak od 5. septembra, nego je primogenituru kao kućevni zakon samo nanovo ustvrdio za svu budućnost. K tome je pactum mutuae successionis pridržao preimućstvo u nasljednom redu muškaraca pred ženama, pače i pred kćerkama kralja koji je umro bez muškog odvjetka. To je moralo vrijediti za sva vremena u cjelokupnoj habsburškoj dinastiji. 19 ) Nadvojvotkinja je mogla nasljedbom steći samo obe pole Habsburške kuće, inače ne, t. j. ona je mogla naslijediti posljednjeg muškog potomka koji je već držao u svojoj vlasti i zapadnu i istočnu monarhiju. Kad je Josip I. 1711. godine umro ne ostavivši sina, morao je pactum mutuae successionis a i odluka 5. septembra biti u korist Karlovu. Karlo je bio potpuni gospodar Španjolske, i k tome preživjeli vladar zapadne monarhije. On je dobio vojvodinu Milano i Markgrofoviju Finales, po zahtjevu odluk 5. septembra 1703., a postao je i zakonitim vladarom zemalja Josipove linije. Time je otpao jedan slučaj kojim je muški potomak jedne linije nasljedovao u vladanju posljednjeg muškog odvjetka druge linije. Sada je preostalo Karlu da supsidijarno uredi nasljedni rednadvojvotkinje po primogenituri i samu primogenituru da stavi na nepromjenljivu i stalnu osnovu, da ju iznova osigura. Ovako riješen problem morao je, kako je car Leopold već želio, biti uistinu »in omne aevum valitura lex«. 17 ) Turba op. cit. 13. 18 ) Turba op. cit. 16. 19 ) Turba op. cit. 17.
