VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 24

24 Što se hrvatskoga kraljevstva tiče, moramo ustvrditi, da ugarski novac u Hrvatskoj nije bio legalnim platežnim sredstvom, prem je tuj nadjeno, naročito u bjelobrdskim grobovima u Slavoniji novaca magjarskih kraljeva Petra (1038—1046), Andrije /. (1046—1061) i Bele I. (1061—1063).

11

) Ova medjutim činjenica dokazuje samo to, da je bilo prometa izmedju Ugarske i Slavonije i prije provale kralja Ladislava u Slavoniju. To je tim razumljivije, što Hrvati nijesu kovali u XI. i XII. vijeku svoga novca,

12

) već su upotrebljavali tudji novac, u Dalmaciji naročito bizantinski

1

'), a često su se mjesto novca upotrebljavale i prirodnine, naročito žito.

14

)Sloveni su u opće i druge stvari rabili za novac, naročito kunovinu, a i platno, otkuda mnogi hoće, da nadju etimologično srodstvo izmedju riječi: platiti i platnog) Iz činjenice, što je djelomično u Slavoniji u doba ispred Ladislava i Kolomana ugarski novac kolao, bilo bi pogrešno kakav zaključak stvoriti glede državopravne pripadnosti Slavonije u ono doba, kako ne dokazuje ništa glede pripadnosti Dalmacije, gdje je n. pr. i u drugoj polovici XIII. vijeka kolao novac mletački (monetae parvulorum venetorum.

10

) Tako su već za rana

17

) u Slavoniji uz drugi novac kolali t. zv. frizatici, koji su poticali iz koruške kovnice u Friesachu, a kovali su ih salzburški nadbiskupi već oko g. 1130. Ovi frizaški novci služili su uzorom kovnicama hrvatskoga duksa,

18

) a kolali su mnogo i u Dalmaciji. Kad su počeli u Hrvatskoj kovati vlastite novce, to ne znamo. Mnogi drže,

19

) da ih je kovao već Emerik, sin Bele III., koji je upravljao Hrvatskom kao dux god. 1194—1196. Najstariji hrvatski novac, ") Truhelka: Slavonski banovci, Sarajevo 1897 (Glasnik zem. muzeja u Bosni i Hercegovini, IX. 1897). 12

) Rački: Documenta. 13

) Rački: Doc. p. 127: (god. 1080) »terram... comparavimus pro duobus solidis et uno modio frumenti, alio autem de sale

... M

) Luschin: o. c. p. 136. 15

) Wenzel: Cod. XI. p. 522 (god. 1262); IX. p. 404. (1284); Balogli: o. c. p. 41. ie

) Frizatici se spominju prvi put u listini Andrije II. od g. 1211, gdje daruje Cistercitima županiju gorsku, u koliko nije pripadala Templarima. Tu se veli: »Pro marturinis unaqueque mansio viginti quatuor frisaticos solvere tenetur annuatim«. Smičiklas. Codex III. p. 104). Brunšmid: Vjes. arheol. društva IV. p. 108. i si. 17

) Truhelka: o. c. p. 2; — Brunšmid, Vj. arh. VII. 185. 18

) hvânfi Ede: A magyar birovalom cimerei és szinei, Budapest 1874, p. 44. Rupp: Numi Hungaria p. 97. 19

) Truhelka: o. c. p. 51. Rupp: Numi Hung. VII. 70; Weszerle: Tabulae num. Hung. XV. 5.; Brunšmid: Vjes. arheol. VIL p. 157.