VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 110

110 Dakle hrvatski poslanici su tu instrukciju morali pred svim madžarskim staležima i redovima i pred samim kraljem u Požunu pročitati da ne smiju dopustiti nijednim ugovorom da se dokine sedmi članak hrvatskog sabora od 9 .ožujka 1712. god. ili da se makar kriomice derogira. Hrvati su tom prilikom očito izjavili da u tom slučaju ,ako bi kralj bez muškog potomka umro, prestaje veza Ugarske s dinastijom, jer nema nikakvog prava na prijesto. Kad nisu na instrukciju protestirali ni kralj ni ugarski staleži i redovi, a u instrukciji bilo je pak izričito navedeno da na hrvtasko prijestolonasljedstvo ima pravo i ženska loza Habsburga, onda slijedi, da je i kralj i sabor hrvatski i sabor madžarski držao da u slučaju izumrća muške loze prestaje veza među Hrvatskom i Ugarskom, prema tome da je i hrvatska pragmatička sankcija obvezni zakon. Ovakvo mišljenje je isto tako bilo i u Hrvatskoj i u Ugarskoj i kod kralja 1715. godine, i zato hrvatski ablegati nisu trebali da protestiraju kad je stvoren zaključak da se Ugarskoj i pridruženim stranama osigurava slobodni izbor, nego su se radije izjasnili instrukcijom kako su oni već svoje izborno pravo izvršili. Zato potpuno ne stoji što Deâk u svojoj raspravici tvrdi na temelju toga što, iako su hrvatski ablegati bili svakom zasjedanju prisutni, nisu nijedamput prosvjedovali protiv rečenog trećeg člana stvorenog na saboru 1715. god. i što oni nisu isticali da taj zakon može vrijediti samo za Ugarsku; a da i sam kralj nije protiv tome se protivio pače još potvrdio: da ni vlada ni kralj nisu držali pragmatičku sankciju mjerodavnom. Ali i sam napokon priznaje da on u to nije siguran: moglo bi biti ali i nemora. 1. lipnja 1722. god. dobili su hrv. poslanici za požunski sabor ovu instrukciju: »Čuvat će i držati pravice također ovih kraljevina pa članke i odredbe prihvaćene i povlastice kraljevske dosad izdane; pazit će da se drže i vrše, i neće se dati ni u kojoj točki od njih odvratiti. Zato će se brinuti da se prava crkvena prema odlukama i običajima ovih kraljevina štite, a prekrše li se da se vrate; pa držat će također državna prava i pravice i povlastice kraljevine Ugarske, što su ih izdali blagopokojni kraljevi a na korist ovih kraljevina, ali neće od izjave i odluke što je prije više godina na saboru kraljevine o nasljedstvu preuzvišene kuće austrijske stvorena, potom od odredbe i članka što postoji ako kad i do toga dođe ništa dati otkinuti još manje će sama gospoda poslanici od iste odredbe ikako odustati«. Prema tome poslanici za požunski sabor Nikola Malenić za gornju kuću, Czindery i Oreški za donju, nisu smjeli podnipošto da otstupe od deklaracije, rezolucije i statuta, koji je hrvatski sabor pred više godina stvorio o ženskom nasljedstvu. Dok s druge strane pače im se preporučuje da brane i madžarska prava u koliko se tiču Hrvatske. Prema saborskom zapisniku od 23. kolovoza 1723., sigurno je. da su ablegati za Požun bili uvelike pohvaljeni za svoje napore i naprezanja u obrani prava i sloboština hrvatske kraljevine. Zapisnik potječe od sabora koji se neposredno održao iza napomenutog požunskog sabora. Pošto su ablegati na hrv. saboru iznijeli sve svoje podatke iz požunskog sabora, hrvatski staleži su gospodi ablegatima zahvalili za njihov trud oko općeg dobra svoje domovine.

72

) Osim toga poslanici su izjavili pred svim staležima i redovima da su primili mnoge milosti i pomoći kad su se borili za prava i prerogative hrvatske kraljevine, ponajprije od kraljevskih poslanika koji su bili na ovom saboru, a zatim od bana, i biskupa koji su ih također na ovomsaboru štitili očinskom brigom i skrbi. Zato je na saboru bilo određeno da se pismeno javno zahvali i da im se za ubuduće opet jDreporuči.

73

) MADŽARSKA PRAGMATIČKA SANKCIJA I SMISAO HRVATSKE REZOLUCIJE IZ 1712. GOD. Pošto je 30. marta 1722. kraljevski gubernij Erdelja i njegovi staleži i redovi prihvatili definitivno žensko nasljedstvo Habsburške kuće u svojoj vojvodini, nije bilo nikakovih zapreka da car Karlo sazove madžarski sabor. Uvjeti su bili za ovaj korak ispunjeni. Red ženskog nasljednog reda bio je već objavljen i osiguran kućevnim zakonima. Hrvatska kraljevina je imala svoju pragmatičku sankciju već 1712. god. Žensko pravo nasljedstva garantirali su svi zapadni susjedi Madžarske, sve do Rajne i Badenskog jezera; sada je pak i Er del j uvrstio pragmatičku sank/ Y wnyr. \± > M.xj • -~v f -----