VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 105
105 Hrvatska pragmatička sankcija je posve općenito određivala nasljedstvo, u slučaju da bi žena morala postati njihovom kraljicom. Baš s ovom karakteristikom ona nije isključila mogući porod Karlov, a niti je isključila Josipovu ili Leopoldovu liniju. Dakle hrvatska kraljevina ostala je u svakom slučaju vjerna habsburškim vladarima, te je time mogla postići Karlov primitak premda još nije bila skinuta koprena s tajnih zakona 1703. godine . BORBA ZA OPSTANAK HRVATSKE PRAGMATIČKE SANKCIJE 21. svibnja 1712 .godine izdao je Karlo VI. krunidbenu diplomu, koju su mu sastavile obje kuće madžarskog sabora. Četvrtom točkom kralj zajamčuje Madžarskoj i pridruženim joj stranama, ali ne pridruženim kraljevinama, poslije izumrća svoje muške loze, slobodu izbora i krunidbe. Petom točkom obvezuje i svoje nasljednike da će se i oni jednako obvezivati progodom krunjenja za madžarske kraljeve. 22. svibnja Karlo je svečanim načinom okrunjen za madžarskog kralja, te se je tom prilikom zakleo »qua praelibati regni Hungariae et aliorum regnorum ac partium eidem annexarum rex«. Prema ovome vidi se da je kralj uvažio ponovno hrv. prag. sankciju, jer kad se zaklinjao onda je bio »praelibati regni Hungariae et aliorum regnorum ac partium eidem annexarum rex«, a kad je jamčio za izborno pravo, onda je naveo samo Madžarsku i privezane joj strane a ne kraljevine. Da nam ovako važan postupak Karla VI. prilikom njegove krunidbe ne bi ostao u magli donosim diplomu: »Nos Carolus VI. divina favente dementia electus Romanorum imperator semper augustus, ac rex Germaniae, Hispaniarum, Castellae, Arragonum, Legionis, utriusque Siciliae, Hyerusalem, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae, Ramae, Serviae .... i t.d.« nabrajaju se njegove titule, te se svršava sa »dominus marchiae Sclavoniae, portus Vaonis ,Biscajae, Molini, Salinarum, Tripolis, et Mechliniae ,etc. Qua praelibati regni Hungariae et aliorum regnorum, ac partium eidem annexarum rex; agnoscimus, et memoriae commendamus tenore praesentium, quibus expedit universis: Najprije govori kako je legitime nasljedio svoga brata Josipa I., prvotnog madžarskog kralja, a zatim potvrđuje svojim autoritetom slijedeće pet točke. Četvrta točka glasi: Quarto: Quod in času (quem Deus procul avertere velit) defectus masculini seminis nostri; praerogativa regiae electionis, coronationisque ante fatorum statuum, et ordinum in pristinum vigorem, statumque redibit, et penes hoc regnum Hungariae et praedictas partes, ejurdemque antiquam consuetudinem illibate remanebit«. Dakle osigurava izborno pravo »gore spomenutim staležima i redovima« te će taj stari običaj vrijediti »i kod kralievstva Ugarske i kod prije navedenih strana« ali ne prije spomenutih kraljevina. Bez sumnje da se tu pazilo i na smisao čitave rečenice i opet na pojedine riječi, ali diploma nije poništavala zaključak Hrvata donesenog prije nepuna dva mjeseca. Kad se, pak, car Karlo VI .zaklinjao, opet je naglašeno, bilo kako spomenuh, »qua praelibati regni Hungariae, et aliorum regnorum ,ac partium eidem annexarum rex i kao takav: »juramus per deum vivum, per ejus sanctisimam genitricem vir ginem Mariam, ac omnes sanctos; quod nos ecclesias Dei, dominos praelatos, barones, nobiles, civitates libéras ,et omnes regnicolas, in suis immunitatibus et libertatibus, juribus, privilegiis, ac in antiquis bonis, et approbatis consuetudinibus, prout super eorum intellectu et usu, regio, ac communi statum consensu diaeliter conventum fuerit, conservabimus«. To je jamčio kralj, i to je napisano u službeno potvrđenom: Magyar torvénitâr-u (1657—1740) na str. 432—434. Ovaj Corpus juris Hungarici, barem u toliko što je ovdje navedeno, kako sam ispitao slaže se potpuno sa diariumom od god. 1715. gdje je napisano sve o zajedničkim saborima počamši od 1708. pa do 1715. kad su članci dobili kraljevu sankciju i tako postali pravovaljani zakonom: To je bio ,dakle, način kako je car Karlo VI. izbjegao koliziji s hrvatskom pragmatičkom sankcijom. Istina on nije dolikovao jednoj suverenoj kraljevini kao što je bila Hrvatska, ali tako je to moralo biti, jer je Karlo želio da i Madžari prihvate žensku lozu, te je stoga izbjegavao svaku neprijatnost prema Ugarskoj u kojoj je još i onako prikriveno tinjao duh Rakocijeve bune uperene na ratnog kralja. Ovakvim korisnim igranjem skrivača. Hrvati su se morali zadovoljiti, jer su oni prije nekoliko dana dobili od kralja prihvatu njihove odluke c
