VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 106

106 ženskoj lozi, pak prema tome njihova je rezolucija postala zakonom. Derogacija, pak, njegova nije uslijedila. To nam dokazuje donesena i diploma i zakletva svojim duhom i riječima. Poslije krunidbe i dovršene krunidbene diplome, mogao je carski dvor da iznese na tapet pred madžarsku gospodu pitanje ženskog nasljedstva. Taktika Karla mogla je sada opet doći do izražaja, ali garancije nije moglo biti. 9. jula 1712. car sazove palatinalnu konferenciju. Od palatina bili su ovdje primas Kristijan August, judex curiae grof Erdödy, kardinal Csalay ,grofovi Nikola i Ivan Palfy, zatim Seilern i grof Starhemberg, predsjednik dvorske komore. Prisutnima bilo je predloženo uz koje bi se uvjete po njihovu mišljenju madžarski sabor mogao skloniti, da se odreče svoga prava na biranje kralja u onom slučaju da vladajuća kuća Habsburg izumre u muškom koljenu? Madžari se nisu baš držali prema ovom pitanju odbojno. No potpuno je shvatljivo, kad nisu uspjeli da proguraju u krunidbenu diplomu samo i jedan svoj zahtjev mnogo radije bi oni prihvatili drugu zgodu, borili se na drugom terenu, koji bi bio za njih mnogo korisniji da opet steknu ono što su izgubili. Madžari nisu doduše imali pri izumrću muške loze prava »slobodnog« izbora, ali su ipak imali izborno pravo. Još je uvijek ostala mogućnost da se tim izborom isključe nadvojvodkinje Habsburške kuće. Međutim prije nego što su Madžari odgovoril na pitanje, stavili su dva uvjeta — dva upita na koja je car morao dati odgovor. Prvo pitanje bilo je: Koja bi se nadvojvodkinja mogla uzeti za nasljednicu prijestolja, da li koja od Karlovih sestara ili možda koja od Josipovih kćerki? Drugo pak pitanje glasilo je: koji princ iz njemačke vladajuće kuće bi se mogao smatrati mužem nasljednice? Madžari su naglasili da mora biti katolik, te kada primi kraljevsku čast da ostane katolikom. Navodivši toliko uvjeta i ograničenja Madžari su uvjerili cara da ovaj put ne može ostvariti svoje namjere. On nije mogao pristati da se sada već odredi nasljednica kad još sada on nije imao kćerke što bi se ipak moglo dogoditi da bi kasnije imao. S druge strane on je bio zaraćen s Bavarskom, pak zato nije mogao naći po volji muža svojoj nasljednici kakvog bi on htio . 18. je srpnja Seilern pročitao carevo pismo magnatima, gdje je naglašeno da stvar kod magnata nije još dozrela, da bi se stalnim nasljednim redom mogla osigurati korist ne careva nego madžarske kraljevine. No sada ne će se više o tome raspravljati na saboru, nego kasnije u zgodnije vrijeme. Madžarski staleži saznavši o predmetu raspravljanja na palatinavnoj konferenciji odluče da posebnim člankom osiguraju integritet zemalja krune Sv. Stjepana, jer su očekivali da će Karlo ponovno iznijeti pred sabor pitanje o ženskom nasljedstvu, misleći, naravno, i na zaključak hrvatskog sabora od 9. ožujka 1712. u kojem se isticalo mjesto veze među Hrvatskom i Madžarskom veza među hrvatskim i austrijskim nasljednim zemljama. Nerastavljivost zemaljskog tijela (in uno corpore) moralo je također, po mišljenju Madžara, biti u Madžarskoj u buduće garantirano zakonom. Ova garancija manjkala je u madžarskom nasljednom zakonu od 1687. godine. Madžarski staleži su predložili nacrt članka s natpisom »circa regiam haereditariam successionem et regimen uberior declaratio«, u kojem su istakli svoje izborno pravo, a zatim utvrdili da kralj ne može drukčije kraljevati i vladati nego po pozitivnim zakonima Madžarske, kao i po onima koji će se u buduće stvoriti. Napokon staleži su ustanovili da kralj dovoljno osigurava madžarske staleže »de omni a regno avulsione« prema članku Josipove krunidbene diplome »prout semper eorum usu et intelectu regio et communi statuum consensu diaetaliter conventum fuerit«. Budući da je ova propozicija bila posebno uperena protiv hrvatske pragmatičke sankcije, naravno da je uslijedila reakcija kod hrvatskih staleža. Propozicija je morao samo još kralj potvrditi, i ona bi postala zakonom. Ali da se to spriječi biskup Esterhazy pohiti u Beč, gdje je utro putove Plemiću kod kardinala Kristijana Augusta, a jamačno i kod Seilerna, da lakše kasnije uspije s obzirom na zapriječenje sankcije članka rečenog. Plemić je 20. kolovoza bio već u Beču, a nekoliko dana kasnije kod Seilerna koji m uobeća da će o tome što prije govoriti s kraljem. Uz to i Esterhazy piše jednom preuzvišenom gospodinu, gdje se tuži na težak položaj Hrvatske u pogledu artikula madžarskog zakona kojim se nasljedno pravo Habsburške kuće ograničuje na muške članove ove kraljevske porodice. Ako bi Hrvati na to šutjeli, držalo bi se, da su sporazumni, ako bi pak javno prosvjedovali, mogli bi caru pokvariti osno-