VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 103
103 primi zaključak hrv. sabora, pače navodi šest razloga koji bi cara mogli potaknuti da rezoluciju predloži na prihvat i madžarskom saboru, koji je upravo na okupu u Požunu. Turba u svojem dijelu: »Die Grundlagen der P. Sanktion« navodi nacrt odgovora »recredentiales« hrvatskim staležima, obzirom na njihovu rezoluciju. Ovaj je odgovor pravi panegirik hrv. staleža. Zaklučak hrv. sabora od 9. ožujka 1712. ne zove se »resolutio« i »statutum, nego izričito kaže: »hocce decretum vestrum«. No što je mnogo važnije, kralj ovom dekretu poda je svoju sankciju kad veli: »caesareo regia authoritate nostra clementissime probamus, acceptamus et consirmamus.« Kralj dakle dekret svojim carskim i kraljevskim autoritetom »odobrava, prihvaća i p o t v r d j u j e«. Smatrajući zaključak sabora gotovim zakonom, kralj obećaje Hrvatskoj poštivanje i vršenje njezinih prava i privilegija pače i i množenje njezinih prava i to »id ipsum pro haeredibus iisque successoribus nostris regibus aut reginis Austriacis promittentes«. No, ovaj sjajan odgovor ostao je samo nacrtom i ništa više. On nije potpisan od kralja, nema nikakve juridičke vrijednosti, premda ga je Kukuljević uvrstio u Jura Regni C. D. SI. kao original, kojega je on djelomice pogrješno pročitao, na nekim mjestima po svojoj volji nadopunio, na drugim pak neke riječi izostavio, a napokon stavio »Viennae Austriae die... Ano 1712.« kao da ima potpunu vrijednost. Mjesto navedenog odgovora, bio je poslan hrvatskim staležima drugi koji je znatno promijenjen, a kojega je kralj 16. svibnja 1712. potpisao. Ovaj odgovor je sastavljen u austrijskoj kancelariji, a ne u madžarskoj, jer ga inače ne bi uz cara potpisao austrijski kancelar Seilern i spomenuti Buol, nego bi uz carev potpis morao biti potpis madžarskog kancelara Nikole Illezhazya. Zašto ga nije sastavila i poslala madžarska kancelarija potpuno je jasno, ako se sjetimo da u projektu što su ga hrvatski ablegati dali caru piše: da su hrv. staleži i redovi zadovoljni ako dobiju obično pismo gdje će kralj prihvatiti i potvrditi njihov zaklučak, i zato pismo kaže projekt da ne bi kod njega sudjelovala ugarska kancelarija. Zaista poslani odgovor kralja hrvatskim staležima čuva se u državnom kr. arhivu u Zagrebu te u prevodu glasi : »Karlo VI. Božjom milošću izabrani car rimski uvijek veličanstveni, kralj njemački, španjolski, ugarski češki, dalmatinski, hrvatski, slavonski, nadvojvoda austrijski. Časni, poštovani, poglaviti i velemožni, plemeniti, vjerni nam bili! Kako nam je drago bilo starovječno poklonstvo prema nama i cijeloj prejasnoj kući, očitovano iznova od prevjernih staleža slavnih naših kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i nedavno na skupštini zagrebačkog i po svečanom poslanstvu, kao što i briga vaša, da se odvrate, koliko se može, buduće pogibije: to će vam zasvjedočiti moći isti vaši poslanici, časni poglaviti i velemožni, pa plemeniti, naime grof Mirko Esterhazi de Galantha, biskup zagrebački, opat bi. Djevice Marije topuske, otprije carski savjetnik i namjesnik banske časti u poslovima političkim, Ivan Draskovic Trakošćanski, nedavno carski savjetnik i veliki komornik ugarski, general major, veliki župan vukovski i baranjski, najposlije Juraj Plemić Otočki, otprije također carski savjetnik i Kraljevine Dalmacije Hrvatske i ,Slavonije protonotar Oni će vam kazivati što nam se je svidjelo potrebito, da se izvede i što čvršće utvrdi stvar toliko spasonosna; zato i ne dvojimo da ćete o tom zajedno s nama nastojati, gdie god ustreba, A mi vam opet tvrdo obećajemo, ne samo da ćemo vam mi i naši nasljednici, vaše nravice, povlastice i sloboštine, uvijek nepovrijeđene uzdržati, ali i drukčije da nećemo ništa propustiti, čim god uzmognemo dokazati prirođenu austrijskoj krvi blagost i milost, te pospješiti korist ovih veoma zaslužnih kraljevina. Ne ostaje nam drugo, nego da vam vraćajuće se poslanike, koji su posao svoj kad nas izvrsno obavili, i tako vašemu mnijenju o njih zadovoljili, svojim također riječima preporučimo, a podjedno da vas o našoj vjekovitoj carsko-kraljevskoj milosti osiguramo, što ovim drage volje i s blagostivim prema svima i svakom nagnućem sada činimo. Dato u Beču u Austriji na 16. svibnja godine tisuću sedam stotina dvanaeste, kraljevanja našega rimskoga prve, španjolskoga devete, ugarskoga pak i češkog druge. Karlo s. r. Ivan Fridrik b. a. Seilern s. r. Po vlastitoj naredbi posvećenog carsko-kraljevskog veličanstva Ivan Grgur Buol s. r.
