VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 102

oblik svog prijedloga ,napokon predložiće ga saboru. Da bi pak rečeni ablegati mogli i doći do pitanja o nasljedstvu, treba zato pripraviti zgodne osobe koje će u zgodan čas predložiti i posavjetovati ablegate. Treća pak, poteškoća sastoji se na strani Madžara koji bi htjeli uopće da ospore pravo suvereno hrv. kraljevine, ili barem ga ograničiti. Da se tome izbjegne, kralj će zato osigurati Hrvatskoj da se njihova gravamina i predložene tražbine »pro aequitate et iustitia«.riješe i dovedu do željenog učinka, te će im podijeliti diplomu sigurnosti. Po svoj prilici, pošto su hrv. ablegati predali svoj projekt caru, car naloži da se 27 travnja sastane »tajna« konferencija. To se zaista dogodilo, jer imamo njen protokol gdje nam se otkriva cijeli tok raspravljanja. Pretsjednik konferencije bio je Trautsohn. Uz njega bili su jedini članovi ovog tajnog sastanka austrijski kancelar barun Seilern i Ivan Buol kao notar. Pošto je Seilern izložio što su hrvatski staleži zaključili i kako su madžarski staleži za njihov zaključak doznali, stavio je upit carev pred konferenciju: što treba da se učini u ovoj stvari, treba li se rezolucija Hrvata šutnjom mimoići, ili, pak, predložiti na sadanjem saboru u Požunu da bude Madžarima na ugled i nasljedovanje? Kako bi se to moglo udesiti, da se ne bi činilo, da to Madžari rade prisiljeni ili kao puki plagijatori nego kao prvaci bez ikakove zavisti .kojima pripada slava i zasluga? Barun Seilern odmah je sam odgovorio na ovo pitanje. On bi želio da se je ta stvar malo odložila, ne radi same stvari, jer se sada može nadati da će se i Madžarska tome prilagoditi, budući da je još u strahu, a Austrija je oboružana, nego s toga razloga što bi se zajedno, kad se utvrdi pravo nasljedstva za kćeri, morao odrediti i red nasljedstva među nadvojvodkinjama, a ovo se je drugo dosad radi velikih razloga ostavilo neriješeno ili se bar skrovito držalo. No, jer je rezolucija već poznata Madžarim,a a sama po sebi je poželjna, Seilern drži da im se može saopćiti i poticati da taj primjer Hrvata ne da toliko slijede, koliko da im radije prednjače. Najveći dio zasluga pripašće njima. Treba ih zato uvjeriti, da car to nije tražio od Hrvata, nego da je sve bilo samo njihova zamisao. Da se dođe po poželjnog učinka treba da se povjeri stvar pouzdanijim Madžarima, prelatima, kardinalima, kaločkom nadbiskupu, hrv. banu i dr., pa da ju oni preporuče kod svojih staleških drugova. Neka se tako udesi da prijedlog iznesu dobrovoljno sami Madžari, u svom saboru. Vidi se ovdje velika sličnost hrv. projekta i Seilernovog prijedloga. Što je dosad Seilern predložio, sve je sadržano u projektu. Međutim Seilerna je najviše mučio problem i kada se prijedlog iznese — da li prije ili poslije kraljeve krunidbe? Može se i prije krunidbe, ali treba Madžarima dokazati da car nije potaknuo Hrvate na nijhovu rezoluciju, nego su ju hrvatski staleži sami njemu donijeli tako da ju kralj nije mogao odbaciti radi koristi i potrebe kraljevine. Možemo se ufati, kaže Seilern, u njihovu vjernost kojom će svladati sve zapreke, pa da će dobrovoljno stvar iznijeti i međusobno raspraviti, ne po nalogu kraljevu, samo da im zasluga bude veća. Grof Vrati si av je opet predlagao da se stvar započne pokretati među Madžarima. Hrvatima treba šapnuti da oni to iznesu pred njih, ali ne strastveno. Treba i kler predobiti za se, što će postići kardinal August koji će ih uvjeriti da kralj nije potaknuo na to Hrvate nego da su oni sami, znajući da je kralj jedinac i umrli čovjek. I staleže treba disponirati, što će nastojati palatin i drugi. Madžarima se može slobodno i to izjaviti ,da car nije mogao zapriječiti Hrvatima da stvore takvu rezoluciju. Nadalje neka se predloži i madžarskom kancelaru govoreći mu: car nije na stvar mislio, niti ju je među Hrvatima potaknuo. Ali kad su ju Hrvati iznijeli radi svoje buduće sigurnosti i da otklone svoju propast, ne može car od nje odustati, nego treba da se posluži njihovim pravom i t.d. Hrvate, pak, treba uvijek hvaliti. Napokon je zaključeno, da se o svemu referira caru pismenim sastavkom, no da hrvatsku rezoluciju i statut prihvate. Budući da referat caru sadrži gotovo sve što se raspravljalo u »tajnoj« konferenciji, neću ga u njegovoj cjelini ovdje iznijeti, nego ću samo napomenuti njegovu karakterističnu crtu što daje vrijednost zaključku hrv. sabora 1712. god. jer jasno pokazuje kako je i car njegov dvor priznavao vrijednost rezolucije, dakle i pravo Hrvata na slobodan izbor kralja, ako izumre muška linija Karlova. Referat kaže da je »tajna« konferencija objeručke prihvatila hrvatsku rezoluziju o ženskom naslijedstvu habsburške kuće, i da svjetuje caru neka svakako