VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 98
OS Međutim prvi ârtikul sabora drzaüog u Varaždinu 15. mâja 1683. god. obznanjuje nas da je grof Erdedi poslanik Štajerskoj postigao da je istoimena provincija pripravna dati staležima i redovima kraljevine Hrvatske pro mille Renanis ducentos Sclopos, triginta centenario plumbi, duodecim centenarios funicolorum (accessivorum)? vulgo luntem dictor et hoc tali modo si Matas Sacrma ex Camera Aulica Austriaca tantundem in rationem eandem sit datura«. 07 ) Da nijesu ove Provincije samo dekretom obećavale pomoć nego da su stvarno podale, svjedoči četvrti članak sabora držanog u Zagrebu na Griću 16. decembra, gdje se hrvatski staleži zahvaljuju staležima štajerske, Kranjske i Koruške i gdje se u sličnoj prigodi opet preporučuju. 88 ) Početkom osamnaestog stoljeća Madžarska je veoma nezadovoljna zbog promjene ustava i velikih nametnutih daća nedozvoljenih od zakonitog sabora. Dugo je vremena kipjelo u zemlji, ali do ustanka dođe istom 1703. god. pod Franjom Rakocijem 11. sinom Franje Rakocija i Jelene Zrinjske. Rakoci je snovao o ustanku u Madžarskoj u savezu s francuskim kraljem Ljudevitom XIV. koji je htio Habsburgovce oslabiti madžarskom bunom, tako da bi uspješnije završio rat za španjolsko nasljedstvo, već 1701. god. ali ga uloviše i odvedoše u Wiener-Neustadt. No, odavle sretno uteče u Poljsku, odakle rovari u Madžarskoj. 1702. god. pronio se glas da će se vratiti u Madžarsku Emerik Tökli, nekada kralj kuruca, očuh Rakocijev. To je veoma uzbibalo stare vojnike, te im je druge godine u zgodan čas došao manifest Franje Rakocija gdje on pozivlje narod za Boga i slobodu protiv »despotičkoj dinastiji« austrijskoj. Rakoci je napredovao na čelu male čete u Madžarsku, ali još uvijek nijesu uz njega velikaši Ali kada je 26. septembra 1703. pao Tokaj, mogao je Rakoci pisati Ljudevitu XIV. svom protektoru da je sada sva zemlja do Dunava na njegovoj strani, a za malo javili su njegovi prvi doglavnici da imade 40.000 vojske i da se stvorila konfederacija za slobodu Madžarske protiv kralja. 18. januara 1704. Rakoci uputi jedan proglas hrvatskoj kraljevini gdje ju pozivlje da stupi u njegov savez. Spominje im kako im je njemačka komora zatvorila more, kako im Austrija raskida zemlju, neka samo pogledaju na varaždinski i karlovački generalat i gradove u rukama tuđih generala, prava sramota za ovaj slobodni narod. »Stara slava banska ima sada samo bojadisan titul«, a vlast mu je stegnuta na malo županija. »Sjetite se tolikih heroičnih rodova vaših što ih Austrijanci satreše: gdje su vam Zrinjski proslaveći ime vašeg naroda po svem svijetu? Gdje su Vam Frankopani jaki stupovi za slobodu domovine? Nije mirovala pohlepa austrijska svojim despotskim vladanjem, dok prvake kraljevstva ne učini mučenicima predrage domovine«. Ipak ovaj proglas ne postigne željena cilja, jer su Hrvati odgovorili da neće podupirati protestantizam, protiv kom se kroz toliko vremena bore. U mjesecu siječnju 1704. god. udari Rakoci na Hrvatsku sa dviju strana. Najprije provali u Međimurje i čitavo popali do Čakovca te se zaprijeti i Varaždinu, ali ga u tom spriječi topli vjetar koji je razlomio led na Dravi. Drugi dio vojske prodre do Virovitice i ovdje osvoji jedan dio zemlje. Novi ban Ivan Palffy s grofom Keglevićem u martu prede ovamo i potuče ustaše na više mjesta, a zatim mu uspije da neprijatelje istjera iz Slavonije. Međutim buntovnici su ponovno provaljivali u Međumurje te su često pustošili štajersku, saveznicu Hrvatske. Staleži štajerske zaištu zato vojnu pomoć od Hrvatske. 8 ") Međutim rat se u Madžarskoj nastavljao s izmjeničnom srećom. Uzalud je palatin, nadajući se amnestiji od novog kralja Josipa L, proglasio izdajicama domovine one koji pod krinkom borbe za slobodu Madžarsku upropašćuju, kada se njihov kralj hoće s njima pomiriti. Jedini odgovor bio je tome da su buntovnici septembra 1705. god. odlučili da s devizom »sjedinjuju se da se brane« dalje odupru dinastiji, jer morala je da bude ponjihovom računu »slogom vjera oživotvorena sloboda Madžarske«. Hrvatski staleži morali su uložiti velike žrtve da su zaštitili teritorij svoje kraljevine s ove strane Dunava. S jedne strane dolazili su glasovi da se Turci saveznici buntovnika spremaju na Hrvatsku, zato opet staleži moraju utrošiti velike ') Acta congr. (1635—1690) p. 384. ') Acta congr. (1635—1690) p. 404. ») Acta congr. (1695—1709) p. 303.
