VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 97
07 30. augusta 1621. god. hrvatski staleži odlučuju na svom saboru na izričitu molbu kralja Ferdinanda da će mu dati pomoć od krajišnika kraljevina Hrvatske i Slavonije i još preostalih pomoćnih četa nasljednih provincija Štajerske, Kranjske i Koruške, ali samo za jedan mjesec, u slučaju da samoj kraljevini ne bi trebala ta vojska. Kad mine mjesec dana vojska će se morati natrag povući na svoje mjesto. No, ipak ne će biti toliko da bi se time isključila obrana za nepredviđenu navalu Turaka. 62 ) Ovdje se jasno opaža kako je ratna zaliha kraljevine Hrvatske bila združena sa zalihom nasljednih pokrajina, što je bila posljedica napomenutog saveza. Drugi artikul sabora od 8. lipnja 1634. nalaže Gabrijelu Crnkovečki, bilježniku svih 3 županija u Hrvatskoj, da pođe u Beč te da zamoli Ferdinada II. neka Hrvatskoj pomogne u borbi protiv Turaka. Osmi pak članak kaže: Ivan pl. Vojković, konjanički kapetan u Križevcima, šalje se u Graz da štajerske staleže sklone na pomoć u slučaju provale Turaka. Plemić pak Vuk Marko Pernar dobio je zadaću da putuje u Ljubljanu i u Celovac, gdje će u istu svrhu pregovarati s kranjskim i koruškim staležima. Nekoliko dana kasnije već čitamo u saborskim zapisnicima kako su poslanici polučili velike uspjehe, poimence kako je kralj obećao topove, baruta i drugog ratnog materijala, to isto je obećala Štajerska samo što si hrv. staleži moraju sami donijeti baruta, a za ovima da nijesu zaostali ni Kranjci ni oni iz Koruške. 63 ) 24. lipnja 1651. god. u bečkom dvoru održat će se »glavna komisija« koja će riješiti krajiško pitanje. Zato je hrvatski sabor izabrao nekolicinu da budu povjerenicima glavne komisije: biskup Petretić, grof Nikola Erdedi, protonotar Zakmardi i Ivanović bilježnik. Ovi su dobili instrukciju: 3. Hrvatska dozvoljava, da se u Kranjsku, Korušku i Štajersku izvozi med, žito i druga roba. Neka dakle ove pokrajine dozvole i slobodan uvoz hrv. vina ,osobito u Korušku gdje nema vina. 4. Hrvatska je pripravna da s ovim pokrazinama obnovi staru konfederaciju za bolju obranu od Turaka te za uzajamno pomaganje sudova. Kao primjer mora siužiti konfederacija Madžarske s Austrijom. 6. Ponudi li kralj druga imanja u Madžarskoj za krajiški teritorij u Hrvatskoj, neka to povjerenici odbiju, jer bi tako jedan dio Hrvatske pripao Štajerskoj. U tom slučaju neka potsjete kralja da je za kralja krunjen uz uvjet da će »ovu svoju vjernu kraljevinu čuvati u njenim granicama. Kao što kralj podržava granice svojih pokrajina Kranjske, Koruške i Štajerske, tako neka čuva i među Hrvatske. 64 ) Gledajući ovu instrukciju, zaključujemo da su Hrvati željeli obnoviti i učvrstiti konfederaciju, ali koja neće značiti niti realnu niti personalnu uniju, no koja će pak uvelike potpomognuti interese hrvatske kraljevine u pogledu trgovine i ujedno štititi integritet njihovog teritorija od turskih invazija. Konfederacija je, dakle, bila osnovana na utilitarističkim motivima koji su se morali oštro lučiti od bilo kakvog uplitanja političke taktike gdje bi u konfuziji državni ^poslovi hrv. kraljevine bili pomiješani s onim nasljednih pokrajina, te gdje bi napokon Hrvatska postala Anschlussom kako to Bidermann hoće, jedan obični Kronland Habsburške kuće. Budući da je krajem siječnja 1603. god. dolazio siguran glas sa istoka, da će smrtni neprijatelj cijelog kršćanstva — Turčin — krenuti na Hrvatsku kraljevinu, sastao se već 8. veljače u Zagrebu sabor pod Nikolom Erdedijem. Ovdje bude određeno da grof Franjo Erdödy pođe u Štajersku a barun Ratkaj u Korušku i Kranjsku da bi ovdje dobili potrebnu pomoć što je savez obećavao. 65 ) Poslanik Provincijama Kranjskoj i Koruškoj Sigismund baron de Rattka uspio je mjesec dana kasnije da dobije lično dekret kranjskih staleža, gdje ovi doznačuju za pomoć hrvatskoj kraljevini 15 centi praha, 30 centi olova i raznog oružja. Uža sjednica deputata Koruške nije mogla u prvi čas odmah pozitivno odgovoriti na molbu baruna Rattka, no zato mu je obećala čim se sastanu staleži Koruške da će se prošnja hrv. kraljevstva odmah iznijeti pred staleže. 66 ) 62 ) Acta congreg. (1600—1635) p. 167, 63 ) Acta congr. (1600—1635) p. 310. 64 ) Acta congr. (1635—1690) p. 118. 65 ) Acta congr. (1635—1690) p. 380. 66 ) Acta congr. (1635—1690) p. 402.
