VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 36

36 nili hrvatsku individualnost i europejsku kulturu katoličkog zapada. On je bio onaj, koji je dobio i čuo iz ustiju Leona X. za hrvatski narod naziv: »Antemurale christianitatis«. On se zove u natpisu Toma Nigro, po talijanskomu: Tomaso Nero, prevod hrvatskog starog prezimena najstarije hrvatske splitske plemićke porodice Crnić. Još u XI. vijeku postojala je u Splitu stara plemenitaška kuća Crnica. Petar Crnić je u doba Zvonimira dao sagraditi crkvu i samostan sv. Petra u Selu, u današnjim Poljicima, i pozvao na svečano otvorenje splitske odličnike crkvenog i svjetovnog staleža. Početkom ovoga vijeka otkrivena je i njegova nadgrobna ploča, na kojoj je urezan posmrtni panegirik iz pera najstarijeg poznatog hrvatskog pisca Dabra ili Dobre djakona.

3

) U XV. vijeku su se počela prevoditi imena odličnih kuća na latinski jezik, pa je od Crnić postao Niger i Nigro, Babici su postali Nutrizi, Slavići Usignuoli i Rosignoli itd., itd. U kvadernama splitskog gradskog arhiva sačuvala su se imena i prezimena splitskih familija u XIV. i u XV. vijeku. Medju prezimenima se nalazi prezime Crnić, a Kukuljević nije zabilježio iz te dobe prezime Nigro, ni Niger, ni Nigris.

4

) Split je stajao od god. 1420. pod vrhovnim suverenitetom Venecije, ali je uživao veoma široku municipalnu autonomiju i u korenu je sebi, ugovorno, sačuvao pravo samoodredjenja. Nu splitski gradjani su bili venecijanski podanici, a da nisu izgubili svoja prirodjena prava kao hrvatski plemići u zboru hrvatskih staleža. Starodrevno hrvatsko plemstvo je uživalo i u vijeću republike Venecije svoja plemićka preimućstva, a napajalo se je na vrelima talijanske kulture. Tako je Toma Crnić bio Hrvat i venecijanski podanik. Bio je svećenik i brzo kanonik. Postade generalni vikar splitskoga nadbiskupa, i kao takov je pribivao lateranskom Koncilu, gdje je svratio na sebe pozornost katoličkog svijeta. God. 1519. Leo X. postavi ga za biskupa u Skradinu. Bio je veoma učen teolog, pisac, povjesničar i pjesnik. Kao teolog je zastupao neotomistički pravac, koji je išao za tim, da pobije novotarije takozvane Reforme. Uskrisenje tomističke škole je najpozitivniji uspjeh protureformacijskog pokreta. Okružen opasnostima osmanlijske provale nije čudo, da se je držao Venecije grčevito. Istoga su osjećaja bili i hrvatski staleži. I baš radi 3

) Bulić-Skok: »Natpis Petra Crnoga«, otisak iz »Glasnika B. H. Muzeja god. 1912. 4

) Vidi: Stari hrvatski pisci. Knjiga I. Izdala Jugoslav. Akademija. Zagreb. Uvod: grad Split.