VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 24
24 povelji stavimo datum između 1260. do 1263., a onaj u Zborniku valja da zabacimo, jer neosnovan i historički pogrešan. Možemo čak ići i dalje, te povelji označiti sa priličnom vjerojatnošću još bliže godinu njena postanka, njezin nas sadržaj sam vodi do toga. Njom nadbiskup Lovre potiče zadarsku općinu, da dade pripomoć samostanu Sv. Nikole, jer se je tu imalo popravljati i preuređivati samostan. O toj gradnji nas izvješćuju dvije povelje Stjepana, biskupa prenestinskog, iz god. 1262. 23 ) U njima spomenuti biskup dozvoljava, da u samostan smiju unići neke osobe vješte radi savjetovanja u pogledu novih gradnja što kane izvršiti. Dne 21. aprila iste godine dozvoljava biskup Stjepan da mogu za vrijeme gradnje neka vrata biti otvorena, jer to zahtjeva potreba uspješnijeg rada. što bi značilo, da se je imalo naskoro započeti sa gradnjom. Iz istih povelja možemo razabrati, da se god. 1260. i 1261. nije gradilo ni popravljalo, jer se tu veli, da je samostan uzak i trošan, a crkva da je svojom starinom jako porušena, pa je stoga potrebito i popravka i novih gradnji. Dakle, povelja nadbiskupa Lovre, kojom potiče Zadrane da dadu limozinu za popravak samostana Sv. Nikole, je sigurno izdana ovom prigodom, pa bi njezin postanak mogli da zabilježimo 1262.—1263. Legenda o prelaza benediktinki a klarise. Kad smo konstatirali loš prenos datuma onih dvaju povelja iz god. 1244. i 1246., te uglavivši ispravnije datiranje prije spomenute povelje nadbiskupa Lovre, opovrgli smo i ispravnost mišljenja O. Rode o godini prelaza koludrica samostana Sv. Nikole u red klarisa, pa nemamo razloga da ne prihvatimo mišljenje Farlatti ja, kad se ono temelji na dokazima koji nose obilježje prvoklasnih povjesnih vrela. Red nam je sada, da se osvrnemo i na jednu nabožnu legendu koju donosi više naših historijograîa, a tiče se baš prelaza koludrica Sv. Nikole u red klarisa. 24 ) Kad je sv. Frano, prigodom svog namjeravanog putovanja u Sv. Zemlju, prispio u Zadar, veli legenda, zamoliše ga koludrice Sv. Nikole, da bi ozdravio njihovu opaticu koja je već tri godine ležala u krevetu. Svetac je zbilja došao na vrata manastira i načinom, koji je odmah odavao svetost njegove duše, naredi da opatica dođe na samostanska vrata. Na ovu zapovjed opatica zaista ustade i siđe zdrava k vratima na veliko začuđenje svojih susestara. Zahvalne koludrice darovaše sv. Frani vrt kraj kapelice u kojoj je molio da tu sagradi samostan 23 ) Ibidem, V. n. 726 i 727. 24 ) P. B. Rode: De antiquitate Provinciae Sclavoniae, p. 507. P. D. Fabianich: La storia dei Frati Minori, I. p. 16—17.
