VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 25
25 za svoju braću i obećaše primiti pravilo franjevačko, samo ako im to dozvoli Sv. Stolica. Ovako legenda. Dvije njezine stavke možemo da sravnimo s drugim povjesnim izvorima: darovanje vrta franjevcima i prelaz k franjevačkoj reguli. Franjevci su doista primili od samostana Sv. Nikole jedan dio vrta što nam još i danas posvjedočuje originalna povelja. 25 ) Koludrice tog samostana predale su dio vrta franjevcima tek 1249. god. Dakle, mnogo godina iza dolaska sv. Frane u Zadar (1212.), a mogla se je izmijeniti kroz to razdoblje jedna čitava generacija, pa je nevjerojatno, da su one ustupile svoj vrt iz zahvalnosti za ozdravljenje svoje opatice. Povelja veli: Abbatissa sponte libère et absolute dédit contulit, fratribus minoribus quemdam ortum. Ovim riječima moglo bi se dozvoliti da su dale na dar, ali nam druga stavka veli, da nije čak ni toga bilo, nego su dale u zamjenu: Ob cujus piam donacionem seu collationem praefatae Abbatissa et sorores alium ortum juxta ipsum monasterium positum a comuni Jadrae in concambium receperunt. Kad bi se tu radilo o nekom daru iz zahvalnosti, sigurno ne bi se tražila zamjena, a kraj toga koludrice bi bile sigurno barem natuknule o motivu svog dara. Budući da tog nema, to ostaje onaj izražen: zamjena. Legenda ne veli da su koludrice prigodom ozdravljenja svoje opatice prigrlile franjevačko pravilo, nego da su obećale prigrliti, ako im dozvoli crhovna vlast. Vidjeli smo, da su one prigrlile franjevačko pravilo, ali tek 1260. Tu, dakle, imamo neku jezgru istine, pomućen je samo hronološki slijed. Budući da se u njoj govori o uvjetnom prelazu k franjevačkoj reguli, naime, ako to dozvoli Sv. Stolica, to se vidi da je u dobi kad je legenda počela da kola od usta do usta bilo poznato kako su koludrice dobile dozvolu za prelaz u klarise, tek iza što su svladale više poteškoća. One su to učinile iza smrti svoje opatice Dobrice, koja je bila tome protivna, a nadbiskup Lovre dao im je svoju dozvolu tek iza dugog savjetovanja sa mnogim svetim i razboritim ljudima. Vjerojatno je legenda postala tek tamo u prvoj polovini XIV. vijeka kad su još bile u uspomeni poteškoće revnih koludrica Sv. Nikole za njihov prelaz u klarise. To bi bio i terminus ante quem no«n, jer nije moguće, da bi ranija legenda mogla onoliko da se udalji od realnog hronološkog slijeda. Cilj i zaključak moje radnje bio bi ispravak nekih datuma u poveljama Smičiklasova Zbornika, i to: 1. U IV. svesku br. 198. ima se datirati: dne 25. marta 1276. godine, a br. 259. ima se datirati: dne 4. jula 1356. godine. Br. 377. treba postaviti u god. 1262.—1263. 35 ) P. B. Rode, opc. p. 511.
