VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 185

185 stvenici i naučenjaci iz skoro cijele Evrope. Tako časopis: Die Diaspora, Zeitschrift des Gustav Adolf Vereines u Leipzigu u svojoj I. svesci od ove godine donosi članak: od F. W. Krummachera u Berlinu prigodom predaje nove pjesmarice crkvenoj općini u Zagrebu 10. novembra 1936. Pjesmaricu naročito još prikazuje sa historičkim podacima o povijesti reformacije u Jugoslaviji te uporabama dosadanjih crkvenih pjesmarica kojih je bilo deset u raznim dijelovima sadanje Jugoslavije i kojih je sada već potpuno nestalo, pastor Gerhardt May u Celju sa posebnim člankom: Ein neues Diaspora Gesangbuch, Deutsches evangelisches Gesangbuch für Jugoslawien. Pisac opisuje dosadanje stare pjesmarice. Tako je n. pr. Zagreb rabio najprije pjesmaricu iz Leipziga od g. 1844. a i druge općine su rabile razne molitvenike i pjesmarice iz Njemačke. Prva pjesmarica za Bačko-srijemski seniorat izašla je već g. 1832. u Pešti a doživila je sedmu nakladu u Novom Vrbasu g. 1923. Zato je bilo potrebno da se izda jedna jedinstvena pjesmarica za sve evangelike Jugoslavije, koju je izdao biskupski zagrebački njemački evangelički ured uz pripomoć evangeličke crkvene oblasti u Berlinu u 10.000 primjeraka. Medju slikama koje se nalaze u pjesmarici nalazi se i portret oca slovenske reformacije Primoža Trubara prema savremenoj slici. U članku su dodane i dvije ilustracije iz Novog Vrbasa, gdje se je prigodom predaje pjesmarice održala narodna crkvena proslava jednako kao i u Zagrebu, na koju su došli mnogi crkveni evangelički dostojanstvenici iz inozemstva. Konačno moramo registrirati i jedan švedski članak, koji je izašao u almanaku švedske crkve Svenska kyrkans Arsbok za g. 1936. U tom godišnjaku napisao je zagrebački biskupski župnik Mihajlo Becker prikaz evangeličke crkve u Jugoslaviji pod naslovom: Den Evangelisk-lutherska Kyrkan i Jugoslavien. Tu je pastor Becker prikazao najprije dolazak južnih Slavena u sadanju svoju postojbinu, kako su najprije Slovenci pod Primožem Trubarom a zatim Hrvati za braće Vergerija pristupili novoj vjeri i kako se je ova raširila medju Slovencima i Hrvatima. Spominju se Matija Vlacić, biskup Mark Antonius de Dominis te pristajanja banova Nikole Zrinskoga te Petra Erdöda uz novu vjeru. Takodjer se spominje djelovanje hrvatske protestantske tiskare u Urachu-Tübingnu za baruna Ivana Ungnada od Soneka velikog protektora glagoljsko-ćirilske protestantske tiskare. Historički dio nadovezuje se naseljenjem novih evangeličkih njemačkih kolonista za Josipa II. po Bačkoj, Banatu, Srijemu i Slavoniji i kako su nastale i gdje luteranske njemačke i slovačke crkvene općine te općine reformiranih protestanata ponajviše Madžara, od kojih su nastale tri biskupije i to zagrebačka njemačka, slovačka u Bačkom Petrovcu te reformirana u Feketiću u Bačkoj. Konačno dodana su poglavlja o odnošaju crkve prama državi, o organizaciji crkve te statistika protestanata koja iznosi l°/o od čitavog pučanstva Jugoslavije ili 128.000 duša. Od istoga biskupskog župnika Mihajla Beckera imade i članak u almanaku Auslanddeutschthum und evangelische Kirche, Jahrbuch 1934, herausgegeben von D. Dr. Ernest Schubert Pfarer und Konsistorialrat, München, pod naslovom: Aufbau und Statistik der deutschen evangelisch-christlichen Kirche A. B. im Königreich Jugoslawien. Prikazan je historijat razvitka evangeličke crkve te statistika, prama kojoj imade u Jugoslaviji 128.000 evangelika, od kojih su samo oko 3000 spadali pod prijašnju kraljevinu Srbiju a sve ostalo pod zemlje bivše austro-ugarske monarkije. Zagrebačka evangelička njemačka biskupija dijeli se u seniorate u Bačkoj, Banatu, Beogradu, Bosni sa Hercegovinom i Dalmacijom, Srijemu, Savskoj banovini, Sloveniji te u Prekomurju, koji seniorat se nazivlje slovensko-vendijski. Članku prileži i karta evangeličkih naselja u Jugoslaviji.