VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 162

162 se sa starijim čakavačkim narječjem, a odanle se širilo u 17. vijeku u zagrebačku, bjelovarsko-križevačku, dapače i u nekoliko sela virovitičke županije. U 17. vijeku stalo se je kajkavačko narječje širiti i u modruško-riječku županiju (današnju primorsko-krajišku oblast), napose u kotare čabarski, delnički i vrbovski. Da se je u čabarskom kotaru još do g. 1635. govorilo čakavačkim narječjem, imadem potvrde u dvije hrvatske listine, koje su nam se jedine sačuvale iz toga kotara iz te dobi i koje su objq napisane u Gerovu, i to su: 1. od 3. listopada 1570., koju je glagolskim pismenima napisao djak ili žakan gerovski Mikloš Klasinić i koju sam ja dobio od jednoga svoga učenika, kad sam bio profesorom na Rijeci. Ovu sam listinu štampao u Vjesniku kr. zem. arkiva u godini XII. str. 69. 2. od 12. travnja 1635., koju je latinskim slovima napisao gerovski župan Ivan Klepeč i koja se danas nalazi u istom arkivu. Budući da ova listina nije još štampana, stoga je ovdje štampam. Toga lita 1635. na dan 12. aprij. To se daje na znanje vsim i vsakomu, pred kih plemeniti obraz dojde ovo pismo, navlastito našoj milostivoj gospodi grofi Zrinskimu ali njih gospostva oficijalom ali kapitanom sadajnem ali na potle budućim, kako je prodal Juri Ozura tri luke i s ostalim k njim prihodećim. A to je kupil Gergur Štimac i platil pošteno ove tri luke s ostaliem k njim prihodećim. Rečeni Juri Ozura dal je, zručil i prodal večnim zakonom on i njegov ostanak zgora rečenomi Gerguru Štimcu, njemu i njegovomu ostanku za dukat 45, dim za dukat četirideset i pet, za vsu nju habentiju i pertinenciju od Stidenske hižice do Stekličke hižice z dohotkom gospod(inu) zemalskomu vsako lito tri libre i čertinicu žita, dim na tu zemlu pristojećih, da bu rečeni Štimac Gergur zgora rečenu zemlu on i njegov ostanak slobodan deržati, uživati, ladati, prodati, darovati i za svoju dušu ostaviti, kako njegova dobra volja bude. I na to med sobum dobrovolni likov popiše i zavet učiniše. Na to jesu se kuntentali jedna i druga stran, ki to pogovori, da plati gospodinu m(ilostivomu) dukat 35. Pri tom jesu bili dobri muži: Vidak Štimac sused, 2. Gergur Štimac sused, 3. Petar Marie, 4. Mate Štimac, 5. Jerni Markovčić, 6. Ja Iuvan Klepeč, va tu dobu župan u Gerovu, pisal po prošnje jedne i druge strane i va to istu dobu namestnik m(ilostivoga) gospodina grofa Zrinskoga. Iz jedne i druge listine vidi se jasno karakter čakavačkoga narječja. Ja ću ovdje istaknuti neke osobine ovih listina. Mjesto staroga glasaj dolazi glas i, kao u: misecu (1570.), povida, povidaše (1570.), vike (1570.), vrime (1570.), lita, lito (1635.) ili e, kao u: let, svedoci, svedokov, verovanja (1570.), večnim, sused, namestnik (1635.). Mjesto staroga B"b dolazi va (1570. i 1635.) i u (1570.). Mjesto staroga >Rß (štok. d) dolazi /, kao u rojstvu (1570.). Za genitiv plur. dolazi kratak oblik, kao: tolarov, dukat, svedokov (1570.), dukat (1635.), let (1570.), libar, zemalj (1570.). Zamjenica taj (TT>) glasi t iza prijedloga, kao na t list (1570.). Od zamjenice koji (qui) dolaze kratki oblici: ki (1635.), ka, ka, komu (1570.). Od glagola moći dolazi oblik mozi. Oblici aorista i imperfekta još dolaze, kao: čuh, priložili, odložih, pride, povidaše (1570.).