VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 161
161 implorate, ut eadem ex armamentatio nostro quam citissime eis succurrere non dedignamur, ad quas hicce admodum reuerendas dominationes certiores reddimus, nos quidem earum petitis quam lubenter et gratifice satisfacere cupientes. Cum autem nuperima Carlostadium a nobis transmissa copia pulueris et plumbi, quae sine dubio etiam ad subsequens emolumentum et commodum venerabilis capituli deuenerit, praedicta armamentaria nostra ita euacuerit, ut etiam necessaria munitio per aliquod temporis interuallum resarciri non possit, dominationes uestras, eis a nobis in his pro nunc gratificare, malo animo ideo minus succipient, cum ut speramus deus optimus maximus periculum imminens indies mitiget, et ad pristinam pacificam tranquilitatem reducet. Casu quo uero, contra spem nostram, quod deus paterne auertere uelit, praesens rerum status in deterius se conuerteret, praenominato venerabili capitulo etiam in hoc succurrere et certam quantitatem munitionis pro uiribus nostris ei transmittere non intermittemus, quod hisce pro responsione signiîicare uoluimus, omnia sub protectione diuina commendantes. Datae Clagenfurti, in consilio 26. aprilis anno 1670. Admodum reuerendis dominationibus uestris et venerabili capitulo ad gratam seruitiorum exhibitionem prompti. N. et. N. burgrauius et deputati inclyti archiducatus Carinthiae. Naslov: Admodum reuerendis ac nobilibus dominis et venerabili capitulo cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, dominis nobis obseruandissimis. Zagrabiae. Novija bilješka: Carinthi promittunt succursum tempore rebellonis Zriniensis 1670. Original u arkivu zagreb. kaptola. Acta capituli 1670. Ser. chronol. E. Laszowski HRVATSKI JEZIK U CABARSKOM KOTARU OD G. 1570—1635. Poznato je, da je danas u čabarskom kotaru hrvatski jezik, kojim narod ondje govori, kajkavačko narječje. Tako nije bilo od uvijek, kako nam dokazuju stare isprave. Kajkavačko se je narječje ondje počelo širiti istom u drugoj polovici 17. vijeka, dok je prije ondje vladalo čakavačko narječje. Razlogom, da je u čabarskom, a donekle i u susjednim kotarima delničkom i vrbovskom preotelo mah kajkavačko narječje, te istislo iz čabarskoga kotara posvema, a iz susjednih kotara delničkoga i vrbovskoga djelomice, čakavačko narječje, bili su Turci i njihove provale u hrvatske zemlje. Poznato je, da je poslije bitke na Muhačkom polju 1526. potpadao hrvatski narod postepeno sve više i više pod tursko gospodstvo i da je u 17. vijeku potpadao pod tursko gospodstvo veliki dio hrvatskoga naroda. U 16. se je vijeku iselilo mnogo hrvatskoga naroda, koji je bio na udaru Turcima, u Burgenland — Gradišće, u doljnju Austriju i u Moravsku. Hrvatski pisci kao Ivan Pergošić i Antun Vramec uveli su stoga kajkavačko narječje mjesto starijega čakavačkoga narječja u hrvatske knjige, premda mu nijesu bili posvema vješti, želeći, da njihove knjige čitaju i braća Slovenci, budući da su bili od velikoga dijela hrvatskoga naroda odijeljeni i politički (od Dalmacije), Bosne, Slavonije i onoga dijela Hrvatske, koji je potpao pod Turke). Mnogo puta našli su neki Hrvati i utočišta u Kranjskoj. Sve je to utjecalo na to, da se je u nekim krajevima hrvatskoga naroda počelo širiti kajkavačko narječje. Već koncem 16. vijeka opažamo iz sačuvanih nekih listina, da se je počelo kajkavačko narječje širiti u Medjumurje i varaždinsku županiju i miješalo
