VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 210

210 je načiniti dao sušionu mesa. Na prigradnji u dvorištnom krilu ne ima visokoga krovišta, već je tamo tako zvani »Holzcementdach«„ koj skuplije popravke iziskuje. Nakon Sukove smrti je o svom trošku Radičević Lovro nutarnji dio popravio te se pod jesen g. 1915. u nju uselio. Poslije je i pročelje uređeno. U toj je kuriji u doba stambene krize jedna soba u dvorištu, davana u zakup za odvjetničku pisarnu, koja se je pisama g. 1928. preselila u kuriju br. 12, a 1930. opet tamo uselila. Kurija broj 25. Ovu je kuriju po svoj prilici sagradio Ivan Dragovanić, (1768. —1783.), jer sam našao u podpornom zidu bašće ove kurije kamen, koj je njekoč morao biti gornji dovratni kamen ulaznih vrata, na kojem je bilo uklesano: »Joannes Dragovanich canonicus aedificio ligneo carie coroso hoc substituit.« Nad napisom, koj je težko čitljiv jer je pješčani kamen kroz dugi niz godina u vrtnom podpornom zidu nepogodi vremena izvrgnut bio, nalazi se grb nadkriven prelatskim šeširom; u štitu je vojnik, koj sa desnom rukom drži barjak. Taj sam kamen ja sa dozvolom uživatelja kurije oko g. 1927. iz vrtnoga zida dao izvaditi, te sam ga predao arheološkom muzeju u Zagrebu. Prema nekrologu, ikojega je u Memorijal upisao Vrhovac umro je Dragovanić 19. XI. 1783. (40.). U toj su kuriji stanovali, kako se iz spisa kapt. arkiva razabire, kanonici Gjuro Križanić, Franjo Milašinović, Ivan Miković, ali tek kraće vrijeme, dočim je Vučetić, tamo stanovao već godine 1878. kada sam ja bio kateheta na kaptolskoj školi, pak me je sam Vučetić doveo u svoju kuriju, da mi pokaže one djake, svoga skromnoga sirotišta, koji su kaptolsku školu polazili. Vučetić je u toj kuriji umro 15. I. 1894. (Mem. 154.). Iza Vučetića stanovao je u toj kuriji Ivan Hangi, od 1895. do 1919. koj je potonje godine u toj kuriji umro. Nakon Hangijeve smrti, okupirao je stanbeni ured cijelu kuriju i sve gospodarske prostorije, pak kada je g. 1920. Kamilo Dočkal imenovan kanonikom a ujedno i ravnateljem nadb. sjemeništa, nije mogao dulje vremena niti najmanji dio kurije dobiti za svoje ljude, a za sebe nije stana niti trebovao, pošto je u sjemeništu stanovao. U prvom katu kurije, stanovao je njeki umirovljeni činovnik, a kada je taj umro, doznačen je stan njekom odvjetniku, koj je oženio kćer prijašnjega stanara. Nakon duIjega je vremena uživatelj kurije došao do njekog manjeg stana