VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 211
za svoga otca, a ostali dio kurije i gospodarskih zgrada uživaju razni stanari, koji plaćaju Dočkalu stanarinu. Od g. 1931. uživa tu kuriju kanonik Dr. Stjepan Bakšić, koj je pridržao u kuriji prijašnje stanare, jer privremeno stanuje u sjemeništu. Kurije brojevi 20, 22 i 25 imali su u prijašnje doba na fronti Kaptola svoje gospodarske zgrade, štale i suše, dočim su same kurije, kako se to još danas vidi, bile podignute na zidinama njekadanje kaptolske tvrdjave. Oko g. 1908. pozvalo je poglavarstvo grada Zagreba Kaptol, da se te štale i suše poruše, te uz uličnu frontu podignu ukusnije ograde od bivših štala. Tada je Kaptol zajedničkim troškom oko 10.000 for. dao porušiti stare štale i suše, podignuti nove ograde a mjestimice i sagraditi dao manje prostorije za štale, koj posao je izveo arhitekt Štefan. Štale pred kurijom lektorije br. 27 su već g. 1906. porušene, kada se je gradila novogradnja na Kaptolu br. 27, gdje su prostorije štamparske, kancelarije pobožnih zaklada, kat. Kasina itd. Novogradnju br. 27 izveo je arhitekt Holjac. Kurija broj 26. Istodobno je na zamolbu gradskoga poglavarstva grada Zagreba ogradjen zajedničkim troškom prostor kanoničkih kurija sa istočne strane Kaptola za kurije od broja 18 do 24 sa strane fronte Ribnjaka. Ta jednolična ograda izvedena po arhitektima Greineru i Varoniku, stajala je takodjer oko 10.000 forinti G. 1587. stanovao je u kuriji, koja je u ono doba stajala na gradilištu današnje kurije broj 26. zagr. kanonik i dubički arhidjakon Martin Zempčinus, jer njega spominje kanonik Tomo Kovačević u svojem rukopisu: »Catalogus Praesulum Zagrabiensium« nalazećem se u arkivu jugosl. akademije pod signaturom II. a. 70. list 227. a u mom tipkanom prepisu toga rukopisa na str. 189. — kao medjašnoga susjeda lektorije sa sjeverne strane. Čini se da je gradnja te kurije iz XVIII. stoljeća, što zaključujem po zidinama prizemlja, kao i po tome, što je dovratnik medju južnim sobama kurije iz kamena. Stubište te kurije iz prizemlja, je po svoj prilici iz druge polovine XIX. stoljeća, a nije izključena mogućnost, da je stubište pravljeno iza potresa g. 1880. Krovište je takodjer u to doba novo pravljeno. Najstariji stanar, koji mi je poznat je Franjo Milinković (1851.—1860.), o njemu je bo napisao Gugler u Memorijalu nekrolog, da je u toj kuriji umro 7. II. 1860. (Mem. 122.). Poslije Milinkovića, stanovao je u toj kuriji Nikola Vučinovec, za kojega piše Gugler, da je umro 27. X. 1862. u toj kuriji (Mem. 123.). *
