VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 209

Nakon smrti Smetiška uselio se je u tu kuriju Mijo Medjimorec. Dvorište i gospodarske zgrade su u zakupu. Kurija broj 23. O kuriji br. 23 samo se to znade, da je u toj kuriji stanovao Luka Rumpler, koj je postao kanonikom g. 1864. ali je poslednjih njekoliko godina tražeći lijeka bolestnim očima u štajerskom Grazu posve oslijepio, te tamo i umro g. 1899. Od g. 1901. do 1908. stanovao je tamo Franjo Šultajs, iza njega od 1908.—1914. Ljudevit Knezić, od 1916.—1924. Ivan Göszel, koji je potonje godine tamo i umro. Za Göszla je ta kurija bezkamatnim zajmom temeljito popravljena. Od g. 1924. stanuje tamo Mato Lovadenić. Od g. 1919. su tamo djelomično stanbene prostorije i sve gospodarske zgrade iznajmljene. Kurija broj 24. Tomo Kovačević (II. d. 217.), napisao je da je kanonik Emerik Nyllas (1693.—1712) sagradio kuriju preko puta franjevačkoga samostana. Nije poznato, dali je NilaŠ sagradio kuriju iz kamena, cigle ili možda drvenu. Ako je Nilaš podignuo drvenu kuriju, tada je ona, ako ju je sagradio prije g. 1706. do temelja izgorila u silnom požaru g. 1706. koji je opisan u bolonjskoj kronici (pag. 316. et sequen.). Prema opisu toga požara, je tada cijeli Kaptol pogorio. Ako li je Nilaš sagradio zidanicu, tada je valjda samo krov propao. Stoga se ne može ustanoviti, da li je današnja kurija br. 24. istovjetna sa zgradom koju je Nilaš koncem XVII. ili početkom XVIII. stoljeća sagradio. Na koliko se sjećam u toj je kuriji umro Luka Petrović 31. XII. 1868. Gugler je pogriješno u Memorijalu upisao, da je Petrović umro u kuriji br. 23. (Memorijal pag. 130.) Oko g. 1876. stanovao je u toj kuriji kapt. odvjetnik Makovec. Iza Makovca uselio se je u tu kuriju Dragutin Radinović, (1860.—1885.), gdje je taj stanovao prije, nije mi poznato, nu prema Guglerovom nekrologu umro je u njoj 29. VII. 1885. (Memoriale 143.). Od g. 1886. stanovao je u kuriji br. 24. Franjo Iveković, koj se je potonje godine preselio u kuriju br. 5. gdje je i umro g. 1914. U najnovije doba je u toj kuriji stanovao Feliks Suk, koj je u njoj i umro g. 1915. Suk je sa istočne strane prizidao toj kuriji o svom trošku dvorištno krilo u kojem je u prvom katu prostrana blagovaona, a pod njom prostrana kuhinja sa izbom, a na tavanu 14