VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 204

204 od kojih priposlanih mi fotografija, predao sam jednu gradskomu muzeju, a drugu metropolitanskoj knjižnici. Danas je ta slika reproducirana u Klaićevoj raspravi »ZAGREB 1910.—1013.« Kada je g. 1706. pogorio samostan Klarisa, ustupio je kanonik Antun Vukmerović svoju kuriju opaticama za privremeno stanovanje, jerbo je on u to doba bio sisački špan, te nije u Zagrebu stanovao. Kovačević piše, da je kurija Vukmerovićeva bila: ad portam superiorem versus civitatem prima. ( Ms. II. a. 70. u tipkopisu str. 287.). Prema tome podatku stanovao je u kuriji na zemljištu današnje kurije br. 15. kanonik Vukmerović, samo se naravski ne može tvrditi, da je današnja zgrada na tom mjestu ona ista, gdje je njekoč Vukmerović stanovao. Najstariji meni poznati stanar te kurije bio je Franjo Husar, kojega sam u toj kuriji kao doljnogradski kateheta, jednoč u njekom poslu posjetio. Husar je u toj kuriji umro 19. II. 1883., a čuo sam da je iza Husarove smrti u toj kuriji kratko vrijeme stanovao Mijo Smetiško. Nakon toga je dugo vremena tu stanovao kao najamnik profesor bogoslovnog fakulteta Bujanović, koj je još i onda ostao ovdje na stanu, kada je prezentu za tu kuriju dobio Premuš, kojemu je Bujanović zakupninu plaćao, pošto je Premuš u nadbiskupskom dvoru stanovao. Od g. 1910. stanovao je u toj kuriji Lovro Radičević, koji je kuriju interkalarnim prihodom stanarine uredio. Kada je Radičević dobio prezentu za kuriju br. 24. uselio se je u kuriju br. 15. Stjepan Korenić. U toj su kuriji od preokreta sve gospodarske prostorije dane u zakup, u vrijeme stanbene krize iznajmljena je bila i vrtna kula. Kurija broj 18. Krčelić piše, da je za njegovoga života Kaptol od Nove Vesi b'o odijeljen grabom, kojom je voda potoka Mevednice, koj se je takodjer kadkada Cirkvenšćak zvao, protkala kaptolske ribnjake. »A parte septentrionali, memoria nostra, fossa ingens fuerat, quae 1748. impleri cepta, adimpleta est integre 1751. (Kercs. H. E. Cat. TOM. I. p. 41.). Od najstarijih vremena, kada je još današnja biskupska rezidencija bila utvrdjena, dakako tek palisadama i obkopima prije »Castrum regium« bila je dakako ponješto utvrdjena i katedralna crkva, ali ta utvrda nije pružala sigurnu zaštitu, kako to dokazuje provala Tatara g. 1242. Tek u drugoj polovini XV. stoljeća, kad se je Zagreb počeo bojati turskih proyala, pomišljao je Kaptol na to,