VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 205

205 da se jakim tvrdjavnim zidovima i kulama zaštiti od neprijateljskih provala. Tom je prilikom valjda sagradjena kula sa desne strane kaptola, koje se drži kurije br. 18. Ta je kula takodjer urisana u onoj slici, koja se nalazi u izvorniku u dresdenskom arkivu, a nama je poznata po fotografskim kopijama. Zgrada kurije br. 18. čini utisak u parteru, kao da je svojedobno bila opredeljena za stražu sjevernih kaptolskih tvrdjavnih vrata. Svakako nije sgrada br. 18. prvobitno bila opredijeljena za stanovanje kanonika, jer obstoji u kaptolskom albumu (u kojim su se knjigama prije g. 1775. upisivali uz ostale stvari tičuće se uredovanja zagr. Kaptola razni kaptolski zaključci, kao danas u kaptolskim zapisnicima), zaključak sljedećega sadržaja: »Anno 1668. die 22. Marty Venerabile Capitulum frequenti numero congregatum statuit, ut futuris temporibus inhabitator Turns Capitularis infra piscinam eiusdem Capituli sitam, et ad superiorem portam collocatam, pro termino S. Thomae Apli. unum aureum hoc est tres f. R. pro censu deponere et solvere mensae Capliri, tenebitur, ipso moderno habitatore videlicet R. D. Gregorio Missich Cantore et Can. ad hoc consentiente (Act. Cap. ant. fasc. 105. nr. 4.). Grgur Mišić je bio kantor g. 1668. i 1669. Poslije Grgura Mišića, koj je umro g. 1669. uselio se je u kuriju br. 18. kustos Matija Štoklas, koj je postao kustosom 1671. a umro 1687. pak je u Albumu upisano, da je Štoklas iza požara, (g. 1674.), kuriju popravio, i uz kuriju stojeću kaptolsku kulu za stanovanje adaptirao, stoga ga je razloga Kaptol riješio dužnosti plaćanja svake godine jedne zlatne forinte, koja je u ono doba vrijedila tri renske forinte. To je zaključeno u kapt. sjednici 4. 7. 1674. (1. c. fasc. 107.). Štoklas je adaptirao samo prvi kat kurije br. 18. spojiv sobe kurije hodnikom sa kulom, a parter kurije je ostao nepromjenjen, pak je danas obična komora, u kojoj ne ima inih prozora, osim onih otvora preko kojih se je moglo pucati (Schiesscharten), kako se to još danas vidi. Od sljedećih stanovnika, poznat je istom Josip Šot, koj je umro u kuriji br. 18. 4. jula 1863., zatim Stjepan Matković, koj se je iz te kurije preselio 1885. u kuriju br. 28. Kratko vrijeme stanovao je ovdje i Mihalj Mikić, a od 1890. do svoje smrti g. 1893. Marko Lončarić. Od g. 1896. do svoje smrti 4. V. 1906. stanovao je u kuriji br. 18. Cvjetko Rubetić. Iza Rubetićeve smrti uselio se je u listopadu g. 1906. L. Ivančan, nakon njekih popravaka kurije bezkamatnim, u 10 godina povrativim zajmom oko 1500 kruna, koji