VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 202

202 Kurija broj 14. Nije poznato, tko i kada je tu kuriju gradio, ali čini se, da je to gradnja iz prve polovine XIX. stoljeća. Pokojni kanonik Stjepan Horvat govorio mi je, da je iza slike BI. Dj. Marije sa Djetetom, koja se nalazi na pročelju te kurije njeka promemorija u kojoj se spominje ime onoga kanonika, koji je tu kuriju gradio, pak sam molio sadanjega stanara Bičanića, kada je pročelje kurije dao bojadisati, da dade skinuti tu sliku i potražiti tu promemoriju, ali mi on reče, da je dao to učiniti, pak da iza slike nije pronađen nikakav spis. Slika BI. Dj. Marije sa Djetetom slikana na bakru imade napis: HAEC AEDES. TVA SIT MATER DULCISSIMA SEDES. C. B. (Oko konca 17. vieka. Kukuljević, Napisi, 344.). Na ovom nadpisu znače valda pismena C. B. početna slova imena graditelja kurije, ali tražeći pomno dva vijeka natrag, našao sam samo ime Casimirus Bedeković, koje bi se moglo izmedju kanonika uzeti u obzir, ali taj je prije imenovanja kanonikom bio Isusovac, imenovan po kraljici: »ex supressa Societate extra candidationem Eppi«, kako piše biskup Vrhovac u Memorijalu (p. 37.), osim toga bio je poslednje 4 godine rektor bečkoga kolegija zagr. biskupije, a kao takav je u Beču g. 1782. umro, gdje je i sahranjen. Nije vjerojatno, da je Kazimir Bedeković za vrijeme svojega četiri godišnjeg boravka u Zagrebu kuriju sagradio. Čini mi se odveć smiona kombinacija Kukuljevića, koj u opazci svojih Nadpisa tvrdi, da je ta gradjevina »Oko konca 17. vieka«, možda on misli, da je slika iz XVII. stoljeća. Čuo sam pripovjedati, da je njekoč u toj kuriji stanovao Adam Mravinec (1840.—1859.), a iza njega, da se je u nju uselio Gugler, koji je doduše u Memorijal upisao Mravinčev nekrolog, ali nije upisao kućnoga broja kurije u kojoj je umro. Pošto se govori, da je Gugler, kao rodjak Mravinčev baštinio sve njegove pokretnosti, to je po svoj prilici dobio i kuriju u kojoj je Mravinec stanovao, te je Gugler stanovao u toj kuriji do svoje smrti g. 1909. Kada je Gugler g. 1884. postao kantorom, a iste godine i lektorom stvorio je Kaptol godine 1884. zaključak, da se u buduće ne moraju kolumne seliti prigodom imenovanja u kolumnatske kurije, jer su od vremena publiciranja poslednjih kaptolskih statuta, g. 1794. odnosno 1800. svojom prostranošću a i vanjskom formom