VJESNIK 6. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 169

169 da nisu mogli »cottidianum officium domino decantare«, kako povelja bisupa Stjepana I. svjedoči. U savezu sa gradjanskim ratom g. 1220. ikoji je nastao medju kraljem Andrijom II. i njegovim sinom Belom hercegom Hrvatske, u kojem je ratu biskup zagr. Stjepan I. borio se za kralja, a zagr. kaptol sa svojim prepozitom Primogenitom pristajao uz hrvatskoga hercega, Andrijinoga sina Belu, je nakon svršenoga gradjanskoga rata, koj je zaključen izdanjem zlatne bule kralja Andrije II. pritužio se prepozit ustmeno kod sv. Stolice o postupku biskupa Stjepana I. proti kanonicima, ali pritužba nije poznata, već se iz odgovora pape Honorija III. razabire o čem se radi. Godine 1223. II. Jula piše papa: »Dilecto filio Primogenito subdr acono nostro salutem et apostolicam benedictionem Sicut in nostra proposuisti presentia, prepositura quam in Zagrabiensi ecclesia te canonice proponis adeptum, fuit incendio devastata et reditus tui exiles«. (Fejer Cod. dipl. Tom. III. vol. I. p. 416. Smičiklas, Cod. dipl. II. p. preštampano iz Farlatijevog djela Illyricum sacrum T. V. p. 361. Vidi Theiner Mon. Slav. Meridion). U istom predmetu obstoji bula pape Honorije III. od istoga datuma upravljena njekim opatima vesprimske biskupije i arhidjakonu vesprimske dijeceze Andriji, koja glasi: »Insinuantibus nobis dilectis filiis magistro Primogenito subdiacono nostro preposito et capitulo ecclesie de Ceresmen, quod venerabilis f rater noster S. Zagrabiensis episcopus loci diecesanus ecclesiam ipsam incendio devastarat, homiciduim perpatraverat et pro iniectione manuum in quosdam ipsius ecclesie canonicos violentam, vinculo excommunicationis astrictus divina celebraverat etc«. (1. c). U nastavku bule nalaže se adresatima, da priobće biskupu, koj se je na prvi poziv oglušio, da ga ponovno pozovu na sud, pred sv. Stolicu, kamo ima svakako do budućega Božića doći ili svoje punomoćnike poslati. Već sam drugom prigodom o toj buli govorio. (Vidi »Bogoslovnu Smotru« godine 1929. strana 83.) ,pak mislim, da sam pravo kombinirao, kada sam natuknuo, da bi ime »capitulum de Ceresmen««, u kurijalnoj kancelariji možda pogriješno pisano bilo »Ceresmen« umjesto »Keresmen« pošto Talijani ne imadu slovo »K« u svojem alfabetu. Kerec se je nazivalo njeko mjesto u blizini Zagreba u XIII. stoljeću. (Vidi Tkalčić, Mon. Eppatus. Zagr. T. I. p. II.). Svakako je krivo mnijenje Farlatija (Tïlyr. sacrum 361.) i Tkalčića, (»Obzor« g. 1904. br. 203.), ikoji drže, da se pod nazivom »capitulum de Ceresmen« imade razumjevati »capitulum chas-