VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 129

129 sa svim našim sugrađanima, starijima i mlađima, i sa našim baštinicima (et cum nostris heredibus) vama, gospodaru našem (domino nostro) Vitalu Michielu, duždu Venecije, Dalmacije i Hrvatske i carskom protosevastu vjernost.«

20

) Zaista su se u daljem tekstu bili i Trogirani poput Splićana mletačkome duždu obvezali i na vojnu pripomoć

21

). Pa i preko hrvatskih krajeva prolažahu neke križarske čete. Te je čete iz južne Francuske pod kasnu jesen 1096. god. vodio grof Rajmund Tuluski preko gornje Italije i Istre, pa dalje preko hrvatskog primorja, Like i Dalmacije te Zete u Skadar, pa preko Lješa u Drač, kamo prispješe na koncu siječnja 1097., god. Uz ovu je vojsku išao i papinski poslanik Ademar od Puy-a i kanonik Rajmund de Agiles, koji je jednostavnim načinom i opisao put ovih križara. Jasnije i više kao historik prikazao je put ove križarske vojske Vilim Tirski (oko god. 1170.). Karakteristično je, da prvi pisac u svom putopisu Hrvatsku nazivlje Slavonijom a drugi Dalmacijom. Tako prvi veli: »Illi (Franci) igitur Sclavoniam ingressi multa dispendia itineris passi sunt, maxime propter hyemem, quae tunc erat« (Ušavši dakle oni [Francuzi] u Slavoniju [= Hrvatsku] mnoge su neprilike na putu pretrpjeli, ponajviše zbog zime, koja tad bijaše) —, a drugi na pr. kaže »Est autem Dalmatia longe patens regio inter Hungarian! et Adriaticum mare sita«

22

). (Dalmacija [= Hrvatska] je zemlja, koja se nadaleko proteže između Ugarske i Jadranskoga mora). Ovo nam ujedno pisanje Vilima Tirskoga i Rajmunda de Agiles-a dokazuje, da je Hrvatska za prolaza križarskih četa bila posve slobodna i nezavisna t. j. da nije tad potpadala pod vlast ugarsku odnosno pod vlast ugarskoga kralja Kolomana, koji se kao ni bilo što ugarsko za ovoga 40 dnevnoga putovanja križara kroz Hrvatsku

23

) nesamo nigdje u ovim putopisima ne spominje, nego se naprotiv jasno lučila Hrvatska od Ugarske veleći da leži između Ugarske i Jadranskoga mora. 20

) Rački: Documenta s. 179. 21

) Rački: Documenta s. 178. Tako se Splićani obvezuju, da će na zahtjev duždov dati jednu saginu ili dvije galije (nos preparare debeamus unam saginam uel duas galleas.) — Rački: o. c. R. XXX. p. 116.—118. — Šišić: o. c. 1925. p. 625. 22

) Oba ova putopisa donosi Rački u »Documenta« (Zagrabiae 1877.) s. 461—465. — Potanje o tom isp. Rački: Borba R. XXXI. s. 231. i 232. — Dr. P. Matković: Putovanja po balkanskom poluotoku za srednjega vijeka R. XLII. s. 90—94. — Šišić: Priručnik (1914.) s. 378. i 379. 2S

) Tako Vilim Tirski kaže »Cumque per dies quasi quadraginta omnem Dalmatiam multo pertransissent labore, tandem pervenerunt Durachium.« Rački: Documenta s. 464. 9