VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 128

128 nadospjeti u Ugarsku, dok se sva vojska u toj prvoj vojni nije u svibnju 1097. god. sjedinila u maloj Aziji i uputila u Siriju i Palestinu. Još sliedeće godine 1098. krenu mletačka vojska, kako znamo, put iztoka, tako da se ova prva bujica sa zapada utiši tek onda, kada su poslije osvojenja Antiohije (3. lipnja 1098.) a najpače Jerusolima (15. srpnja 1099.) dolazili sa iztoka povoljni glasovi o uspjehu kršćanskoga oružja.« Mnogo brige i nevolje zadavao je prijelaz silnih križarskih četa i bizantskom caru Aleksiju preko područja njegove države na Balkanu i u Maloj Aziji. Našavši se tako u stisci smatrao je car Aleksije oportunim, da Themu Dalmaciju bar privremeno ustupi svojim saveznicima Mlečanima. Ovdje bi se zgodno moglo primijeniti ono, što je s obzirom na politiku bizantskoga carstva na Balkanu kazao Rački (Borba R. XXXI. 234. i 235.) »Iztočno-rimska carevina nije se nikada izriekom odrekla svojega historičkoga prava na zemlje balkanskoga poluotoka; tè ga nastojala uzpostaviti i vršiti posredno ili neposredno, kamo i dokle god joj sila dopirala Ona se ovlaštenom smatrala ustupiti dalmatinsku themu svojim pristašam Mlečanom, kada su joj se god odnošaji s hrvatskim kraljevskim dvorom zamrsili, ili kada joj je to interes svjetovao.« Pa i gradovi Theme Dalmacije sami upirući se na svoju staru autonomiju, koju su zadržali za vladanja cijele hrvatske narodne dinastije, kao i na svoj romanski značaj, držahu se često neprijateljski prema državnoj vlasti hrvatskoj. Umno i ukratko karakterizira ovo neprijateljsko držanje dalmatinskih gradova dr. Fr. Rački (o. c. R. XXXI. s. 237.) veleći: »Ovo je neprijateljstvo u dalmatinskih gradovih, ležećih unutar granica hrvatske države, tako izrazito i oštro, da su se oni s mletačkom obćinom sročili proti zemljišnoj cjelovitosti kraljevine hrvatske, čiem su ili nemoć njezinu opazili ili iz vana poticani bili. Ti em je vanjski neprijatelj hrvatske države u ovih razvijenih i svojom prošlosti ponositih gradovih našao dosta jaka i pouzdana saveznika.« Tako je sasvim razumljivo, što su se već u svibnju 1097. god. (millesimo nonagesimo septimo, mense madii) predstavnici i odličnici Trogira i Splita (a val jada i drugih gradova) na poziv Mlečana dobrovoljno dali pod zaštitu mletačkoga dužda Vitala Michieli-a (1096.—1101.). »Budući da smo dosta spoznali — vele u jednoj fragmentarnoj ispravi Trogirani — da nam je prikladno i najsigurnije (congruum atque tutissimum) živjeti pod vladom tolike gospode i ostati pod njihovom brižnom skrbi i postojanom zaštitom, stoga obećajemo mi Ivan, milošću Božjom biskup trogirski s našim nasljednicima, zajedno s* priorom Dragom i Petrom Belom,