VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)

Strana - 127

127 na prijestolje. Neki ga ugarski ljetopisci prikazuju u čudnoj slici. Tako kod Thurocza

17

) čitamo: »Erat (Colomanus) autem hatibu corporis contemtibilis, sed astutus et docilis, hispidus, pilosus, luscus, gibbosus, claudus et blaesus« (Tjelesna izgleda bijaše bo prezirna, ali lukav i naučljiv, kuštrav, rutav, ćorav, grbav, šepav i mucav.) Drugi opet hvale Kolomanovu ljubav knjizi i nauci, pa tako Simon Kéza

18

) piše: »Qunwes (könyves = književan, knjigoljubac) enim Kaiman est vocatus, cum libros habebat, in quibus ut episcopus legebat suas horas« (Knjigoljupcem je naime Koloman bio zvan, jer je imao knjiga, iz kojih je poput biskupa čitao svoje časove). U početku je svoga vladanja Koloman bio silno zaokupljen prolazom različnih križarskih četa kroz Ugarsku. Tako već prvim križarskim neredovitim četama, lotarinškim i porajnskim, koje su u svibnju 1096. pod vodstvom svećenika Folkmara sa sjevero-zapadne strane haračeći upale u Ugarsku, pode Koloman s vojskom u susret, te ih rastepe kod Nitre. Slično se dogodilo i četama lotarinških, franačkih i švapskih križara, koje su pod vodstvom svećenika Gottschalk-a također plijeneći provalile u Ugarsku te bile zaposjele medašnu tvrdu Mošonj (Wieselburg), jer su tu od nadošle ugarske vojske bile posve raspršene. Pa i neredovite čete, pod vodstvom grofa Emicha, sastavljene od sjevero-francuskih, engleskih i poranjskih križara, koje su svoje haračenje započele već na Rajni, udariše doskora na tvrđavu Mošonj i podsjedahu je šest nedjelja. No napokon i ove čete budu rastjerane. Poslije su istom u Ugarsku nadolazile bolje uređene križarske čete, koje su po svoj prilici Kolomanovim dopuštenjem prolazile kroz Ugarsku, kamo na koncu nadođe i odio prave i dobro uređene križarske vojske pod lotaringijskim vojvodom Gottfriedom Bouillonskim, glavnim vodom prve križarske vojne. Poslije pregovora Gottfriedovih s Kolomanom u studenom 1096. god. poradi slobodna prolaza, Koloman je sam sa svojom pratnjom sproveo Gottfriedove križare sve do međa svoje države u Podunavlju.

19

) Na taj je eto način Koloman sve do pod konac 1096. god. bio uvelike zaokupljen prolazom različnih križarskih četa kroz Ugarsku. »A Koloman nije mogao biti siguran, — dobro veli Rački (R. XXX. s. 122) i

— ne će li nove čete križarske 17

) Chronica Hungarorum, ed. Schwandtner: Scriptures rer. hung. 1. p. 135. ie

) Gesta Hungarorum, ed. M. Florianus: Fontes dornest. Hung. I. — Scriptores II. p. 88. 10

) Isp. M. Büdingen o. c. p. 132—136. — Dr. Fr. Rački: Borba R. XXX. s. 121. i 122.