VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 126
126 gledišta opravdati: toliko je ono imalo biti u takovih okolnostih zazorno hrvatskomu narodnomu osjaćaju; jer nova biskupija imala je iztisnuti davnu hrvatsku, koja je spadala u sklop hrvatsko-dalmatinske hierarhije, dočim je ona imala biti tud ja ovoj svezi. Onaj zadatak, koj bi Almu povjeren u političkom, bješe Duhu nametnut u crkvenom smjeru: podkopati i razkiniti državnu i crkvenu zajednicu hrvatskoga naroda. Obzira je vrijedno, što za taj zadatak bi izabran sin srodnoga hrvatskomu naroda, a ne niti Hrvat niti Magjar: onaj ne, jer nepouzdan; ovaj ne jer ili neprikladan ili uvrjedljiv za osjećaje puka, kojemu je namienjen bio. — Još jedno. U ovo po hrvatski narod kobno doba pomoli se naš Zagreb prvi put iz one tmušine, koja ga u prošlosti krije. On je postao stolicom nove crkve, a bješe po svoj prilici i priestolnicom novomu kralju Zagreb je imao biti nosilac sasma druge politike, nego bijaše ona, koje su donle Nin, Knin, Belgrad, Šibenik, Spljet bili zastupnici.« Dakako da je za madžarsku vlast u Posavskoj Hrvatskoj bilo to teže, što su Hrvati na kraljevsko prijestolje bili uzvisili svoga narodnoga čovjeka kralja Petra, a madžarski je opet kralj Vladislav pod konac svoga života radije svraćao svoje bojovno raspoloženje na Poljsku (1093.) i na Češku (1095.), te poslije god. 1091. nikad više nije ni prelazio u Hrvatsku. Međutim se još prije smrti kralja Vladislava (29. kolovoza 1095.) ili nekako u to doba diže narod u Hrvatskoj na oružje protiv nametnika Alme. 16 ) O toj borbi zgodno i ukratko piše Vj. Klaić (Povjest Hrvata I. 1899. s. 125.) ovo: »Borba nije dugo trajala. Almo bio je čovjek lakouman i prevrtljiv, odan više lovu i zabavi, nego ozbiljnomu radu, pak s toga nije bio dosta jak, da zauzetu banovinu slovinsku posve smiri i trajno uzdrži. Čim je narod ustao na noge, morade Almo svoju kraljevinu ostaviti i preko Drave u Ugarsku pobjeći; kraljevstvo hrvatsko pak raširi se opet na sjever do Drave. Protjerani kralj nije više ni sanjao o tom, da se povrati u Hrvatsku. On ostade u svojoj domovini, gdje mu brat Koloman, postavši kraljem u Ugarskoj, podijeli neku kneževinu u Ugarskoj, da njom upravlja.« Niti jedan lustrum ne provede eto nametnik Almo u Posavskoj Hrvatskoj, već bi preko Drave protjeran od Hrvata, pa cjelokupnom tad hrvatskom državom zavlada kralj Petar poput pravoga nasljednika posljednjega Trpimirovića Stjepana II. Kralj Koloman (1095.—1116.) je u prilično teškim prilikama već s obzirom na skori prolaz križarskih četa kroz Ugarsku zasio 16 ) Rački: Borba R. XXX. s. 113. i 113. — M. Büdingen o. c. p. 80., 81. i 94.
