VJESNIK 5. (ZAGREB, 1931.)
Strana - 122
122 zemlju od rijeke Drave pa sve do Alpa, koje se nazivlju »Gvozd« (Kapela), ne naišavši ni na kakvu zapreku.«) Prema madžarskoj »Chronion Pictum« (ed Florianus p. 193.) kralj Vladislav nije to učinio iz pohlepe (Quod tarnen rex non fecit propter cupiditatem) nego zbog toga, što je prisvajao sebi baštinu po pravu kraljevskom, budući da je kralj Zvonimir bio njemu rođak u prvom stupnju, a baštinika nije imao (sed quia secundum regalem iusticiam sibi competebat hereditas. Quoniam quidem rex Zolomerus in primo građo affinitatis eidem attinebat, et heredem non habuit). No prešavši Vladislav preko Gvozda (Kapele) u bijelohrvatsku banovinu naiđe na odlučan otpor pojedinih hrvatskih plemena, koja su — svako napose — grčevito branila svoju zemlju u onom teško pristupnom planinskom kraju. Tako kralj, kako veli Toma arhiđakon (o. c. ed. Rački p. 57): »Zače udarati na utvrde i gradove i mnoge bojeve zametati s hrvatsim plemenima. Ali kako jedno pleme drugome nije htjelo pomoći, mogao je kralj lako održati pobjedu. No ipak nije dopro do primorskih strana (Nec tarnen usque ad maritimas regiones peruenit), nego čujući (sed audiens) da je neki narod prodro preko granica njegova kraljevstva, povrati se u Ugarsku.« Pa i splitski se anonim (Šišić: Priručnik s. 321) slaže s Tomom arhiđakonom u tom, da je kralj Vladislav na poziv Hrvata dopro s vojskom do Gvozda (usque ad Alpes Ferreas). »No kako je u to vrijeme — nastavlja dalje — kralju javljeno, da je u kraljevinu Ugarsku provalio tatarski narod (quod gens Tartarorum inuasisset regnum Hungarie), povrati se natrag u Ugarsku.« Madžarska pak »Chronicon Pictum« (ed. M. Florianus p. 196. i 197.) ne kaže dokle je kralj Vladislav s vojskom bio dopro, nego samo veli, da je u doba kumanske provale: »Kralj Vladislav sa svojima bio u Slavoniji« (= Hrvatskoj) — »Rex autem Ladizlaus cum suis in Sclauonia fuerat.« Pohitavši Vladislav s vojskom iz Hrvatske u Ugarsku razbije Kumane, koji su negdje početkom ljeta 1091. kroz karpatske klance i gornje Potisje haračeći duboko bili prodrli na jug u Ugarsku, i zarobi vođu njihova. 11 ) Na taj je način ostala u Vladislavovu posjedu samo Posavska Hrvatska, kraj naime između Drave i Gvozda. Važno je, što nam uz ostalo i pismo samoga kralja Vladislava, koje je sa svoga vojnoga pohoda upravio opatu montekasinskoga samostana Oderiziju, jasno dokazuje, da Vladislav nije u svrhu osvajanja i podjarmljivanja s vojskom pošao u Hrvatsku, nego kao rođak i baštinik, nagovoren u ) M. Büdingen Ein Buch ungarischer Geschiechte. Leipzig 1866. s. 79. i 80.
