VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 192
Na 12. maja 1812. dozvolilo mu je kr. ugar. namjesništvo pod br. 11044, da može uz obdržavanje cenzure izdavati »ilirsko-hrvatske kolendare«, štampane latinicom. Nagy je svaki slobodni čas prionuo radu, a naročito prevodjenju stranih djela na »hrvatski i slavonski« jezik. Tako je do 1814. preveo biografiju Napoleona I., Ovidove »L i b r { t r i s t i u m« i »M e t a m o r p h o s i u m« sa historičkim i mitološkim bilješkama, i tumačem grčkih i rimskih starina. Obradjivao je na hrvatskom jeziku razne ine nauke (moral, poljodjelstvo, ekonomija) koli originalno, toli i prijevodom. Pisao je: »tumačenja filološka o jeziku hrvatskom i slavonskom«, stvarajući za te svoje radove i shodan pravopis (ortographiam et dialectum apte inveniendo«. Mnoge je takove knjige Štampao o svom trošku (Biografiju Napoleona, kolendare) 3 ). Kako su Hrvati cijenili rad Nagy-ev dokazuje nam pismo župnika u Bregima Franje Golubića, što ga je ovaj 23. januara 1818. pisao spomenutom Košćaku. Medju inim veli ovo: »Svetkovni kolendar našega Hrvata rado sam čitao, još radije njegove moralne pričice, a najradije proglas »Jedna r e č i« i začudio sam se vrhu oštroumlja spojena s dubokim sudom, od česa pojedino dano je ne tako mnogima, a oboje bo najmanje njih. Što bo ja, što pako drugi sude o njemu, lako je znati, lakše je bo znati, nego li riječima izraziti se o krepostima slavnoga muža, ili opominjati da ono što je slavno na diku naroda i jezika našega poduzeo, i dalje slijedi. Radije ćemo moliti Boga, da onomu, koji se je na dobro odlučio, dade život, zdravlje i sredstva za unapredjenje slavnoga naroda, koji starinom druge nadmašuje, pa ako i čistoćom (jezika) ne nadmašuje, neka se barem takmi ... I preslavnoga muža, o kojemu mnogi mnogo, svi sve predično pripovijedaju, neka izvoli u započetom tako potvrditi, da nam kolendari, dok žive budu svake godine na veselje, što neka opću korist naroda i slavu najslavnijega muža poveća«. To zanimljivo pismo već je 20. II. i g. Konšćak poslao Nagy-u. Nagy je marno i dalje radio. Poštivao ga je i biskup zagrebački Vrhovac, koji je budno pratio njegov književni rad. Pak je, poznavajući njegove zasluge kao profesora i odgojitelja mladeži istaknuo i to da je »u koliko je mogao uz školu, radio je na polju hrvatske literature prijevodima na materinji jezik, i sastavcima novih djela, koja je izdavao o svom trošku«. O tom mu je biskup izdao u Zagrebu 29. marta 1819. svjedodžbu. Nu g. 1822. osjetio je Nagy, da mu u poslu izdavanja hrvatskih kalendara čini veliku konkurenciju osiječki tiskar svojim izdavanjem kalendara na »slavonskom« jeziku — a time mu pomrsio »put za usavršivanje« hrvatskoga jezika. Stoga upravlja Nagy iz Budima 10. maja predstavku na kralja, kojom moli privilegij za isključivo pravo izdavanja hrvatskih kolendara, štampanih latinicom. Istaknuvši svoj dosadanji književni rad, ističe razloge zbog kojih to moli. 1. Ovaj privilegij ne će nikoga oštetiti, a ni sveučilišnu tiskaru u Budimu, koja ima privilegij za tisak kalendara ćirilicom. 2. Prvi je kalendar izdan brigom i troškom Nagyovim, pak i na njegov riziko. A kad je nakon 9 godina rada i muke gledao u neku svoju probit, pokvario mu je osječki tiskar poslove. 3 ) Svjedodžba od 1. V. 1814. izdana po Tomi Košćaku nadzorniku škola zagreb. distrikta.
