VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 193

193 3. Kalendari su jedina knjiga, koja udje u svaku kuću, i njima se narod služi, pak valja paziti, da i ta knjiga bude na korist narodne prosvjete. 4. Osiječki je kolendar više na štetu narodnoj prosvjeti, nego li na korist, dok je njegov kolendar namijenjeni srednjim i nižim slojevima naroda, jer tu ima i priča i pouke i pjesme u narodnom duhu i u svakom pogledu štiva lojalna i korisna. 5. Kad se postigne privilegij za Nagy-a onda će biti izguran osiječki kolendar, moći će Nagy svim silama prionuti izdavanju hrvatskoga kolendara, koji će »izgladjivati narodni hrvatski jezik«, i tako nastaviti taj devetgodišnji rad na korist narodne prosvjete. Nagy naročito naglasuje, da će Qvakov kolendar biti od koristi ne samo za puk u Hrvatskoj i Slavoniji, već i u. Dalmaciji. Ovu predstavku na kralja podastro je Nagy 18. jula županiji zagrebačkoj i ova je predstavka vrlo zanimljiva a i važna. Nagy i tu razlaže, kako je potrebno i važno, da se hrvatski »ljubljeni jezik«, koji ima mnogo dialekata pročisti i izgladi. Upozorava na slični rad Magjara, koji su to i zakonima uredjivali. Već i kao profesor, veli — radio je na proučavanju hrvatskoga i slavonskoga jezika i njegovih dialekata, pa je došao do zaključka, da se ima stvoriti naročito jedan »opći, jedinstveni i ugladjeni« dialekat, koji kroz knjigu valja da usvoji sav narod. I kao sredstvo za to postignuti, drži da je baš hrvatski kalendar. Ova Nagy-eva predstavka popraćena njegovim podneskom na zagrebačku županiju, i zamornom, da se preporuči kralju, palatinu i namjesničkom vijeću, došla je na pretres u županijskoj skupštini, koja se je obdržavala u Zagrebu dana 19. augusta i dalje. Predstavka nije uvažena s motivacijom, da se »književnim« stvarima ne daju privilegiji, da je slaba nada, da će se ovakovim nastojanjem usavršivanje narodnoga jezika postići.*) Priopćio: £. Laszowski. Predlog za odlikovanje sveučilišnih profesora Vjekoslava Klaića, Tadije Smiciklasa i Natka Nodila god. 1906. Kad je prof. Klaić početkom mjeseca rujna 1906. god. bio zamolio jednogodišnji dopust, da uzmogne nastaviti svoju »Povijest Hrvata« — stavivši alternativu, ako mu vlada ne bi mogla ili htjela udijeliti dopust, da ga eventualno umirovi, pa je nakon dva mjeseca mjesto dopusta dobio dekret, da je stavljen »na vlastitu molbu u trajno stanje mira«

1

), to se ovakov postupak s prof. Klaićem duboko dojmio i akademičkoga senata. To je eto i potaklo akademički senat, da je iz svoje sjednice držane 16. prosinca 1906: stavio »Predlog za previšnje odlikovanje umirovljenoga profesora Vjekoslava Klaića

...«, kome vlada nesamo da nije uvažila opravdane molbe za dopust, nego ga je na onakav način poslala u mirovinu. Ukratko i pregledno istaknuti su u tom »predlogu« najvažniji momenti iz Klaićeva djelovanja kao profesora na sveučilištu, te odličan njegov rad na znanstvenom i književnom polju izvan sveučilišta, pa se nakon toga veli: »Po svom tom zaslužnom djelovanju kako na polju javne nastave tako i u području književnom zavrijedio je *) Acta gen. cong. comit. Zagrab. 1822. (No 296) i Protocoll. u Drž. arh. u Zagrebu. *) Potanje o tom isp. Dr. P. Karlić: Život i djelovanje Vjekoslava Klaića. Zagreb 1928. s. 22. 13