VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 187

SVAŠTICE. Tri hipoteze о „sedmero braće" Hrvata. Jamačno nema ljubitelja slavenske, a naročito hrvatske starine, koga ne bi zanimalo pitanje: kako se imaju tumačiti imena petorice braće i dviju sestara, što ih je, oko god. 950., kao vođe Hrvata na njihovoj oružanoj seobi iz zakarpatske pradomovine ovamo na jug, bizantski car pisac Konstantin VII. ovako zapisao : •»frouv йоЧХфо! trevts, §те KXoaxas xa! 6 AoßeXos xa! Ь Kooevt^rj; xa! 6 Moo^Xcb xa! 6 Xptoßatos, xai a8eXtJ/a! 86o, •»] Tooyä. xa! ^ Bouya (Const. Porphyr. De administrando imperio с 30, ed. Bonn p. 143, Fr. Rački, Doc. hist, chroat. period, antiq. ill. p. 270). О tim imenima i о njihovu značenju već se mnogo pisalo i raspravljalo i još pred koji decenij proglašavalo zagonetkom nikada neriješenom. U novije vrijeme iznesene su tri hipoteze, koje nastoje, da to pitanje ipak riješe: hrvatsku (na zakonima hrvatskoga jezika građenu) hipotezu iznio je gimnazijski profesor dr. /. Modestin — Zagreb (»Imena petorice braće i dviju sestara na početku hrvatske povijesti« Nastavni Vjes. XX., 605—610, XXXIV, 9-14, XXXVI, 288—296; »Osvrt na odgovor g. dra. Petra Skoka« ib. XXXVII, 105-109; »Zastupa li Kosentzes Kasege?« ib. XXXIV, 115-117). Tračko - ilirsku hipotezu iznio je univerzitetski profesor dr. K. OStir — Ljubljana (Etnolog I, 32—34), a avarsko - tursku hipotezu univ. prof. dr. /. /. M»'ÄÄo/a-Helsinki (Archiv für slavische Philologie XLI, 159). Modestinova hrvatska hipoteza glasi u jezgri: Raspoznavanje hrvatske braće i sestara u cara Konstantina VII. stoji u glavnom do zamjene grčkih dočetaka (u njihovim imenima) hrvatskim dočecima; čim tu zamjenu izvršimo zagonetka je gotovo riješena. 1. KXoox -f aq > Kluk + ić likvidnom metatezom > Kuki -\- ić, čemu odgovara ime Kukljići (selo u Lici, u srezu gospićkom). Elementi, u koje se to ime raspada, jesu: Kuk + (a) l (j) -f ić 4- i: korijen kuk, osnovni apelativ kuk -\- alj (v. Akad. Rječnik hrv. ili srp. jez., cf. bad + alj, ped -f- alj, šmrk + alj, štrk 4 alj), patronimički sufiks ić -\- i. Pogrešno je mišljenje dra. Šišića, da je u imenu KXouxag griješkom zapisano с mjesto p, te bismo imali pravo ime Kuhar; to se protivi općem zakonu Konstantinove grafije: car bi pisao Kouxapog, cf. ßapßapo? IKvSapo?, Taptapo;. Oštir podaje ilirsko-tračko tumačenje: KXouxd? . . . ОЬоХоуаЬу^! a Mikkola avarsko-tursko, po čem bi КХоиха? bio nekakav (»etwa«) Külük. Jesu li potrebna takva strana i nesigurna tumačenja uza jasno hrvatsko KXoux 4- «?> Kuki 4- Ш 2. Moo^ 4 "» > Muhi 4 ić promjenom slova u u oo > Mohl -j- ić, čemu odgovara ime Mohljići (negda selo u Lici, u srezu perušićkom). Elementi, u koje se to ime raspada jesu: Moh 4- (a) l (j) + ić 4- i: korijen moh (= mah, v. Akad. Rječnik, kao i mohuna = mahuna) javlja se u mjesnom imenu Mohovo, pored Čega dolazi i Mahovo (za oblik cf. Grabrovo, Grahovo i dr.), osnovni apelativ moh 4- alj (analog, kuk 4- alj . ..), patronimički sufiks ić-\-i.