VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 188

188 Oštir veli: Μοοχλώ = ilirsko-trački Muk — ula, a Mikkolu potsjeća na Mooγελ, ime jednog kutrigurskog kneza. 3. i 4. Κοσέντ£ης i ΑόβεΧος, popravivši griješku λ u ν, Λόβενος, dva su imena, kojih se praslavenski (v. Berneker Slav, etymolog. Wörterbuch) i specijalno hrvatski (v. Akad. Rječnik hrv. ili srp. jezika) korijeni kos i lov također nalaze u ličkim imenima, ali im dočeci εντζης i ενος ne pristaju, već tek, pošto ih ispremjestimo, te dobijemo Κόσενος i Λοβέντ£ης, sasvim im pristaju — u tom i leži dovoljan razlog premještenju dočetaka. Od tih imena, po glasovnim zakonima hrvatskoga jezika, lakim prijelazom glasa e u i, i po općem zakonu ο zamje

njivanju grčkih dočetaka hrvatskima, ravan je put do ličkih imena Kosinj i Lovinac. Za prijelaz glasa e u i, kao u Κο^ενος > Kosin (h > j), ima obilje ana

logija: Dohren > Dohrin (j), Dražen > Draiin, Labena > Labin (kod Trogira), Ljuben> Ljubin, Milen^> Milin, Mladen > Mladin, Rossena^> Rusin (morstiCUS, brat kralja Slavca), Raden > Radin i dr. Za Αο/?έντ£ης, osnova Lovenc, puno ime Lovemcb > Lovinac imamo analogije: Slovemcb > Sloven(e)c > Slovinac. Do

lenbCb > Dolen(e)c > Dolinac, GorenbCb > Goren(e)c > Gorinac i dr. Po OUirovoj hipotezi Κοσέντζης bi imao biti IlirotraČanin Kose^džb < Kose_gb > Κοσσίγγας, a Αόβελος . . . Άλλοό-πορις! Mikkola nalazi u imenu Κοσέντζης turski sufiks — či i čini mu se da je apelativ: korenica koš (Lager) ili u proširenom obliku košun (Armee); dok se ο imenu Λόβελος, veli, može tek nagađati. 5. i 6. Pored imena četiri brata: Kukljić, Lovinac, Mohljić i Kosinj, u ličkim se imenima ozivaju i imena dviju sestara: Tuga i Buga. Τοογά, Tuga, ogleda se u imenu plemena Tngomirića, koje je negda nastavalo u podgorskoj župi (iuppa sub alpibus), u Podgorju Velebita s morske strane. Ime Tuga Modestin tumači hrvatski: Tug-\-a, korijen tug-\-a. Tako predstavnica Tugomirića, sestra Tuga, izlazi kao Hrvatica, a nikakva Oštirova Ilirotračanka Tau+ga, niti Mikholina Turkinja Tugai. Ime druge sestre, Βοογά, Buga, oziva se u imenu staroga hrvatskog ple

mena Bužana (bug + janin) također u Lici, oko Perušića. I sestra Buga, kao predstavnica jednog hrvatskog plemena, jest Hrvatica. Oštir proglašuje sestru 5«/« Ilirotračkinjom Bau + ga, a Mikkola veli, da je obično tursko ime. Tako je prof. Modestin za 6 imena u cara Konstantina našao paralele u Lici, pa je dosljedno zaključio, da je Lika domovina 1000 godišnje priče ο do

seljenju Hrvata, a pod vodstvom petorice braće i dviju sestara. Car Konstantin priču nije izmislio, već ju je zabilježio po nečijem kazivanju ili pismenom izvještaju. Ο imenu Hrvat vidi Nast Vj. XXXVI, 292. Kako inače da protumačimo skladnost korijena i osnova u svih šest imena braće i sestara sa korijenima i osnovama ličkih imena, i paralelnost njihova poređaja, kako ih navodi car Konstantin, s njihovim geografičkim smještajem: Κλουχάς — Kukljtći i Αοβέντ£ης

— Lovinac u gornjoj Lici, Μοοχλώ — Mo-

hljići i Κόοενος — Kosinj u donjoj Lici, Τοογά — Tugomirici u primorju i Βοογά — Bužani u dubini Like? (Vidi karticu u Nastav. Vjes. XXXVI, 294.) Dok na to pitanje nema odgovora, prof. Modestin doista pravom drži, da je ona zanimljiva imena u cara Konstantina valjano protumačio i svoju hipotezu, razložitim dokazima utvrdivši, do vrijednosti teorije podigao. Priopćio: Dr. B.