VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 150

150 Međutim se u proljeće 1848. Julije Janković odrekao službe i časti podžupana. U toj ga je službi naslijedio Josip Bunjik, dotično Vatroslav Peičić, budući da je ban Jelačić doskora imenovao Bu­njika banskim povjerenikom za požešku i virovitičku županiju te grad Požegu i Osijek. Radi odstupa s časti podžupana bilo je protiv Jankovića iz narodnih redova oštrih prigovora, no on se opravdao i dobio od bana zadovoljštinu i priznanje za svoje držanje. 28 ) Prestankom banskoga povjereništva u proljeće 1849. postade Julije Janković odlukom bana Jelačića vrhovnim upraviteljem po­žeške županije, a požeško ga sveukupno građanstvo u povodu toga pozdravi, kad je dne 20. svibnja stigao iz Daruvara, svečanom bakljadom. Promjenom prilika i uvođenjem apsolutizma postade po želji banovoj predstojnik županije (Komitatsvorstand), što se također s neupućene strane osuđivalo. Povratkom ustava 1860. ime­novan je Julije Janković ponovno velikim županom u Požegi, gdje je bio dne 18. veljače 1861. svečano ustoličen. 29 ) Dan prije prispio je iz Stražemana u Požegu, gdje je pod slavolukom kod »Kamenitih vrata« pozdravljen i dočekan velikim slavljem. U županijskoj skup­štini toga dana izrekao je novi ustavni veliki župan Janković sjajan govor (koji je i posebno odštampan), u kom je razvio krasne misli o narodnoj samostalnosti i opravdao javno, zašto je i za apsolutizma ostao u službi naroda. Jednako je djelovanje razvio Janković u hrvatskom saboru iste godine, pa je bio i saborski potpredsjednik. 30 ) Uslijed političkih prilika zamijeni ga već u jesen 1861. na veliko­županskoj stolici Miroslav Špun-Strižić, a doskora je slijedio i ras­pust sabora. I u novi sabor 1865. ulazi Janković kao zastupnik, pri­anjajući 1868. kod stvaranja hrvat.-ugar. nagodbe s Jovanom Živko­vićem i Josipom Zuvićem uz Klub manjine. Pozvan 1867. krunisanju Franje Josipa za ugarskoga kralja, nije se odazvao, odgovorivši »da se ne može odazvati pozivu s razloga, što bi radio protiv odluke sabora, dakle neustavno.« 31 ) Godine 1873. bila je Juliju Jankoviću ponuđena banska čast, ali je nije primio, nego se malo pomalo po­vukao s političkog polja. Za svoga javnoga djelovanja odlikovan je Julije Janković s najvišega mjesta kao i od samoga naroda mnogim znakovima pri­znanja. Pored odlikovanja redom željezne krune (17. listopada 1852.) preneseno je na Julija Jankovića kr. ispravom od 20. ožujka 1857. grofovsko dostojanstvo, koje je bilo 1772. podijeljeno naj­prije njegovu prastricu Antunu, koji je umro bez potomaka. Već je spomenuto, da su glavna signatura grba Jankovića ždralovi sto­jeći na jednoj nozi, a držeći u drugoj kamenu kuglu. U obnovlje­nom grofovskom grbu Julija Jankovića dolaze pored ždralova i

Next

/
Thumbnails
Contents