VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - 151

151 dvije crvene tvrde s tornjevima i kruništima, koje potječu iz staroga grba Jankovićeva tasta Vilima grofa Montbela.

32

) Vlastoručnim ispravama od 22. siječnja 1757. u Frohsdorfu kod Wiener-Neustadta izjavljuje rečeni grof dè Montbel (Guillaume Isidore comte de Montbel), nekadašnji državni ministar-tajnik francuskoga kralja Karla X. (ancien ministre secrétaire d' etat de feu sa Majesté Charles X. roi de France), da je u grbu porodice, kojoj je on glava, crveni dvorac (tvrda) s dvije kule na zlatnom polju s lozinkom »Nisi Dominus custodierit«, pa da ima taj grb kao baštinu od svoje porodice.

33

) Drugom ispravom istoga dana dopušta Vilim Montbel, da se taj grb može prenijeti i u grb njegova zeta Julija Jankovića.

34

) Tako se doista i zbilo, što se razabire i iz samoga Jankovićeva grba i iz teksta grofovske isprave, gdje se između ostaloga navodi: »Wir gestatten insbesondere, dass sich der ComitatsVorstand zu Požega Julius Graf Janković von Daruvar und seine eheligen Nackommen beiderlei Geschlechtes auch des angestammten nunmehr mit dem Wappen der Grafen von Montbel vereinigten und dem höherem Standesgrade gemäss eingerichteten gräflichen Wappens bedienen mögen«. U duhu Montbelove devize glasi i Jankovićeva deviza ispod grba »Vigilantia et fortitudo in Domino.«

36

) Već godine 1854. vjenčao se Julije Janković s grofinjom Ljudevitom Marijom de Montbel, dok je primio u svoje ruke upravu bogatih očevih imanja već 1849. Pored opsežnoga djelovanja na javnom polju uprave nastojao je Janković, da unaprijedi svoja imanja, kojima su temelje udarili njegovi pređi, a naročito otac Izidor. Na imanjima su najljepši gospoštijski dvorci bili u Daruvaru s perivojem i zvjerinjakom te s nedalekim kupalištem, zatim u Stražemanu i manji u Pakracu s kupalištem u Lipiku. Daruvarski dvorac i danas se otmjeno diže na zapadnom podbriježju lijepoga Daruvara, okružen s nekoliko preostalih eksemplara stoljetnoga biranog šumskog drveća nekoć divnoga perivoja i drvoreda. I kupališne starije zgrade u Daruvaru i Lipiku sa starim drvoredima svjedoci su nastojanja nekadašnjih svojih gospodara za ugodu sebi, ali i općinstvu. Oko godine 1868. kano da je bilo cvjetno doba historičkog daruvarskog dvorca. Julije Janković dao je dvorac — ne mijenjajući mu glavnog građevnog tipa iz XVIII. stoljeća — posve obnoviti prema stručnjačkoj osnovi i vlastitom bogatom iskustvu. Troškovi za izvanje i nutarnje uređenje iznosili su preko 50.000 for., a to je za ono doba valute već nešto značilo. Osobita se briga posvetila nutarnjem uređenju dvorca pod nadzorom bečkoga arhitekta Königa. Mnogo su zaradili tadašnji domaći obrtnici iz Daruvara i Pakraca, dok je sve dekorativne poslove i nabavu