VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 149
149 selima Gaju, Poljani i Marinu selu inženjeri Šišković i Nadoba, u selima Velikim i Malim Bastajima, Batinjanima, Vrbovcu i Donjem Daruvaru inženjer Dobner, dok su regulaciju rijeke Ilove izvršili inženjeri Bernhard, Ditz i Krembler pod vodstvom kr. povjerenika Franje Segedija. Napokon ističe, kako je podizanjem mnogih zgrada na gospodarstvima podigao vrijednost svojih gospoštija, a tako i građenjem velikih podruma u Daruvaru, Pakracu, Badljevini i Stražemanu, koji da su snabdjeveni novim vinskim i rakijskim posuđem i kacama sadržinom oko 16.000 akova itd. Sav svoj imutak zajedno s posebno nabrojenim pasivama ostavio je Izidor Janković rečenom oporukom svojoj djeci i to Mariji udatoj Nicky, Klementini udatoj za Augusta Markovića-Cerničkoga, Eleonori udatoj za Stjepana Markovića-Cerničkoga, te sinu Juliju, oženjenom s Ljudevitom groficom Montbel. 25 ) 5. Julije Janković rodio se dne 26. veljače 1820. u Pakracu kao jedini sin Izidora i Eleonore Janković rod. grofice Pejačević-Virovitičke. Bio je pomno odgajan i privatno obučavan. Položivši ispite latinskih škola svakoga semestra u Šopronu, Požunu, Kiseku, Vel. Kaniži i opet Požunu, polazio je u potonjem gradu pravoslovnu akademiju i svršio od godine 1835. do 1839. pravničke nauke. Sačuvane su sve njegove izvorne školske svjedodžbe, iz kojih se vidi, da je sve ispite svršio s izvrsnim uspjehom. Štampani izvještaji požunske akademije (Auditores juridicae et philosophicae facultatis in regia scientiarum academia Posoniensi) dokazuju, da je Julije Janković bio kroz svih osam semestara medu svim slušateljima prvi i najodličniji (primus eminens). 26 ) Od godine 1839. vršio je mladi Julije Janković sudačku praksu s odličnim priznanjem, pa je već 1844. postigao advokatsku diplomu i položio prisegu u Pešti. Odmah poslije toga, a u svojoj 25. godini bio je već Julije Janković u javnoj službi požeške županije redoviti bilježnik, a pored toga asesor župan, sudbenoga stola. Kao takav pribivao je u generalnoj skupštini požeške županije od 7. i slijedećih dana listopada 1844., dok je godinu dana kasnije u restauraciji od 29. listopada 1845. postao već pravi podžupan. Uz Svetozara Kuševića i Skendera Farkaša zastupa Janković požešku županiju na požunskom saboru od 8. studenoga 1847., a dne 1. travnja 1848. otvara skupštinu požeške županije hrvatskim govorom. Baš je prije toga Janković u velikoj požeškoj skupštini »sviju plemića, činovnika i građana bez razlike« dne 31. ožujka 1848. izrekao oduševljen govor o hrvatskoj narodnosti, za koju je — kako reče — »spreman dati život i krv svoju.« Ta ga je mješovita građanska skupština izabrala burnim klicanjem požeškim građaninom. 27 )
