VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 128
128 opet općini. Ovi kmetovi zvali su se: klosterchani. Općina ih je prodala Nikoli Mesiću a od ovoga predju u ruke baruna Aleksandra Malenića. — Konačno proda g. 1740. samostan samoborskom gradjaninu Nikoli Bratoviću 12 slogova zemlje nad Jalsom za 8 forinti. Tako se samostan riješio po malo svega svoga zadržav si samo vrt, voćnjak i nešto oranica okolo samostana. To i danas posjeduje, te cijeli posjed zajedno sa crkvom, samostanom i dvorištem iznosi 6 rali. Voćnjak i vrt, koji su sa sjeverne strane medjašili sa javnom cestom što vodi iz Samobora prema Mirnovcu, a sa zapadne s putem prema Gizniku, bili su prvobitno ogradjeni drvenim proscima. Pošto ova ograda nije ni najmanje bila u skladu sa izvanjim licem crkve i samostana i svaki čas bila razrušena te se blago i svinje zaljetavali u vrt i voćnjak, to odluči gvardijan O. Ć i r i 1 M a k a y taj drveni plot izmijeniti sa zidanom ogradom. Sa podizanjem zida počme od ulaza u samostan pred pročeljem crkve dne 5. VII. 1754. Jedva se radilo deset dana, kad evo 15. i. mj. osvanu u samostanu samoborski sudac Marko Regović i oko deset gradjana, koji opunovlašteni tobože od cijeloga kraljevstva, nalože zidarima, da prestanu zidati pošto je taj zid na štetu javne ceste. Gvardijan Makay dovede na lice mjesta provizora samoborskoga grada i gospoštijskog suca te obojica njih pogledav stvar izjave, da podizanje zida nije na nikakvu štetu javnoj cesti. Tom zgodom bio je pozvan i sudac i gradjani, koji su zabranili gradnju zida, ali nijedan od njih nije hotio doći. Da ne bude jošte s koje strane zapreke pozove gvardijan u Samobor podbana. Ovaj je došao u Samobor dne 2. kolovoza. Vidjev zid, kako je zasnovan i da nema nikakove štete za javnu cestu izda odluku, da samostan slobodno nastavi sa gradnjom zida, što je i učinjeno. Pošto je Makaj 1755. godine premješten to po njemu započeti zid nastavi njegov nasljednik gvardijan o. Reginald Franz i sretno ga dovrši g. 1756. Zid je potegnut ne samo sa sjeverne strane već i s istočne a djelomično i zapadne strane samostanskog posjeda. Ova posljednja strana produbljena je g. 1834. za 13 klaftri novoga zida. Taj zid u cijelosti još danas ogradjuje samostanski vrt i voćnjak, jedino je istočna strana zida skoro sasma porušena još za vrijeme kad je u samostanu i dvoru Gizniku od 1788.—1790. bila velika vojnička bolnica. Što je preostalo to se s vremenom po malo rušilo. Danas je ova strana ogradjena bodljikavom žicom. Medju do sada spomenutima dobrotvorima samostana i prijateljima Franjevaca valja nam spomenuti Josipa -Antuna Aue rsp erga. On je pismom datiranim 12. XII. 1731. u Sev-