VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)
Strana - 129
129 nici naložio svome provizoru u gradu Samoboru i nadzorniku rudokopa u Rudama, da dozvoli samoborskim Franjevcima u gospoštijskoj šumi sjeći toliko drva, koliko im je potrebito za njihovu porabu. Jedino neka pazi, da se šuma sasma ne krči. Još mu naloži, da po gradskom čovjeku Šalje svaki tjedan samostanu 15 funti govedine a za vrijeme posta, da im daje toliko riba. Time je, kako veli samostanski kronista opet došla u krijepost stara fundacija, koja je postojala od početka samostana ali s vremenom — ne zna se na koji način — obrnuta te je grad samoborski mjesto govedine i riba davao Franjevcima godišnje 27 for. 37y 2 novč. Osim navedenog ima se sa samoborskog imanja davati svake godine samostanu 4 dobra voza sijena, 12 vagana žitka i 12 vedara vina. Napokon Auersperg nalaže strogo provizoru, da u svakoj potrebi i nezgodi ide na pomoć i na ruku Franjevcima do njegove dalnje odredbe. Ovako je stajalo s ovom fundacijom sve do god. 1762., najme do smrti Josipa-Antuna Auersperga. Godine 1763 kupio je grad i imanje samoborsko grof Josip Erdödy, koji je ostavio samostanu ovu milostinju pošto su to Auerspergi u kupo-prodajnom ugovoru izričito istaknuti i kupca na podavanje iste obvezali. Već slijedeće godine umre Josip grof Erdödy. Samostan se obrati na Josipa Pereny-a, skrbnika njegove djece molbom, da mu i novi gospodari na dalje daju istu milostinju. I doista pismom od 25. IX. 1764. naloži skrbnik provizoru, da sve ostane pri starom do dalnje odredbe gospoštije. Tako je samostan ovu milostinju dobivao sve do konca g. 1774. Slijedeće godine prešlo je imanje u ruke grofa Krištofora Erdödya. Taj čovjek nije vodio nikakove brige nad svojim imanjem već je lahkoumno živio, zabavljao se i kartao dok je sve protepao. Glavni i najmogućniji u samoborskom gradu bio je upravitelj Juraj Sulyok. Od g. 1775.—1777. ne htjede davati samostanu potpunu milostinju već samo 12 vagana pšenice i 12 vedara vina. Godine 1777. dobije samoborsko imanje putem ovrhe za Erdödyjeve dugove nove gospodare — Genovežane. Samostan od 1775. nije dobivao milostinje, koja je bila realni teret imanja, a gradski činovnici ni jesu imali novaca, da namire zaostatke. Stoga gradski upravitelj Šmidegg ponudi Franjevcima, da uzmu pod dug 8 centi bakra. Samostan prihvati ovu ponudu i uzme bakar, koji proda nekom kotlaru Gašparu za 285 for. Postav Genovežani gospodari grada zamoli ih samostan, da mu daju milostinju, koju je prije dobivao. Kad je 20. IX. boravio u gradu jedan od vlasnika Franjo L. P. Brentano podje u grad k njemu vikar samostana i predade mu molbu za ovu milostinju. Pošto je Brentano drugi dan otišao u Kerestinec to je istom 25. i. mj. izdao gvardijanu riješenje, da provizor samo9
