VJESNIK 4. (ZAGREB, 1929.)

Strana - _7

7 Tako je bio odbornikom mnogih povjesnih, kulturnih i humanitarnih društava. Spominjemo naročito hrvatsko arheološko društvo. U »Vjesnik hrvatskog arheol. društva« napisao je više rasprava, ali najviše dakako nalazi se njegovih rasprava u »Vjesniku kr. hrvatsko slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arhiva. (Sada državnog). O njegovim stručnim radovima izašle su i u nas i u stranim narodima najpovoljnije kritike. Naročito su uzorni njegovi radovi, kao izdavača starih listina i isprava. Tu je nastavio dično rad svojih učitelja i očinskih prijatelja Rade Lopašića i Ivana Tkalčića. Prvome je popunio njegovo djelo: Oko Kupe i Korane, a drugome je nastavio »Spomenike kr. i slob. glavnoga grada Zagreba« (1929.). Pokojni prof. Vjekoslav Klaić smatrao ga najvrsnijim čitačem starih isprava. Ime Emilija Laszowskog bit će vječno spojeno s imenom danas toliko popularnog i zaslužnog društva »Braća Hrvatskog Zmaja«, koje je zasnovao samnom 16. studenoga 1905. pod lozinkom: Pro aris et focis — Deo propitio, i kojega »maxima pars fuit.« Od prvoga časa, kad je društvo postalo do danas, on je duša i um i srce toga društva. Napisao je u njegove svrhe na stotine i tisuće pisama, a njegova je u prvom redu zasluga, da se je za hrvatski narod uščuvao stari grad Zrinsko-Frankopanski »Ozalj«, koji je poklonio velikodušno »Braći Hrv. Zmaja« knez Albert Thum i Taxis. Sve svoje dragocjeno vrijeme, koje mu preostaje od uredovnog i književnog i socijalnog posla, upotrijebljuje sada Emilije Laszowski poslom oko obnove toga staroga grada, tako da je već danas krasan, a da će, ako Bog dadne, za nekoliko godina biti na diku i ponos hrvatskoga naroda. Uz znanstveni i kulturni rad razvio je Emilije Laszowski i humanitarni. On je višegodišnjim odbornikom zagrebačkog humanitarnog društva »Dobrotvor« kojemu sam ja predsjednikom. I tu je pokazao mnogo ljubavi i dobroga srca prama sirotinji. Ističemo da je nastojanjem baš Laszowskoga i pisca ovih redaka osnovano toli humano zagrebačko »Društvo za spašavanje« g. 1909. Mnogo godina prije, nego što je navršila 1.000 godišnjica hrvatskog kraljestva već se je u družbi BHZ. zaključilo, da se svečanim načinom proslavi, a baš inicijativi BHZ. ima se zahvaliti, da je onako dostojno i svečano u čitavome narodu proslavljena. Družbi se ima zahvaliti, da se je lijepo razvio i kult ZrinskoFrankopanski, koji je u narodu značio borbu za oslobođenje ispod tuđega, stoljetnog jarma. Taj kult dostigao je vrhunac, kad su u novu državu prenesene uz velebne svečanosti kosti Petra Zrinskog bana i šure mu Krste Frankopana.