VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 26
26 skoga, sa strategom Mesopotamije i strategom Haldije, te su razorili ove tvrdjave, oslobodivši crkve i oplijenivši cijelu Fasijanu, koja bješe u ono vrijeme u vlasti Saracena. A tako posije i opet magistra Katakala i domestika shola, U9 j koji došavši u grad Teodosiopol, i opustošivši njegov okoliš, a i zemlju Fasijanu, razori okružne tvrdjave, jednako ih uništivši, davši time veliki udarac Saracenom. Za carstva pako gospodina cara Romana, magistar loan Kurkua 160 ) idući protiv grada Tibije (Duina) uništi u svom prolazu svu zemlju Fasijansku, jer su je držali Saraceni. Ali i patricij Teofil, brat prijerečenoga magistra Ioana, kad je bio prvi put strategom u Haldiji, opljačka ovu zemlju Fasijansku, jer su i tada njom gospodovali Saraceni. Jer sve dok nije došlo do uglavljenja 151 ) sa Teodosiopolitanci, nije moglo obastati nijedno mjesto u zemlji Fasijanskoj, pa ni do u grad Avnik. I Iberci bijahu vazda u ljubavi i prijateljstvu s Teodosiopolitanci, i cijelom Persidom, ali u Fasijani nikada nisu sticali zemljišta. 153 ) O Često su gospodin car Leon i gospodin Roman, a i sama naša carica 153 ) tražili, da uzmu sam grad Keceou m ) (KstÇéov), i uvedu posadu (Ta£àTooç), da se ne može od ondje Teodosiopol sa žitom snabdjevati, uvjeravajući kuropalata i njegovu braću, da će nakon zauzeća Teodosiopola, vratiti im taj grad (to jest Keceon). Ali Iberi ne dopustiše, da se to učini od ljubavi prema Teodosiopolićanom, i da se grad Teodosiopol ne pustoši ; već izjaviše nasuprot gospodinu Romanu i carici, govoreći : 155 ) »Ako ćemo to učiniti, držimo da će nastati koj drži, da prva alineja ne potiče od cara samoga. — God. 6460 odgovara carigradskoj godini od 1. septembra 951 do 31. augusta 952. Sr. op. 133150 ) G 927. Manojlović, p. 154. 151 ) Po rimskom, a ni po bizantinskom pravu nije prosto obećanje imalo obavezne moći, kao što po germanskom pravu. Po bizantinskom pravu moralo je biti učvšćeno prisegom, dapače do cara Leona VI. morali su i privatni ugovori — dakle prihvaćeno obećanje — biti zaprisegnuti. Tek novela 78. odredi, da su utuživi svi pismeni ugovori, koji su providjeni vlastoručnim križem, ili sklopljeni u ime sv. Trojstva. Medjunarodnopravni pako ugovori Bizanta raspadaju se na dva logosa (Xoyoç): pismeno obećanje, potvrdjeno prisegom: lyrP*<poç Xoyoç, koju je dala protustranka, na što je uslijedio carski prihvat u formi povelje pod zlatnim pečatom: xpuooßooXoc Xoyoç. To dvostrano obećanje i zaprisegnuto pismeno obećanje (eyypa<poç opxoç) i uslijedilo carsko obećanje pod zlatnim pečatom fypüaeßooXoc Xoyoç) tek ima snagu medjunarodno-pravnoga ugovora. 152 ) Cf. Manojlović: p. 155, koji to tumači ovako: Koliko su gruziski knezovi (Bagratidi i drugi) živjeli u prijateljstvu, (ili u nekom podanstvu) s tim arapskim vlastodršcima, ipak u ovoj zemlji, za kojom ide carska politika, nikada nijesu imali svojih posjeda, da bi ih smjeli sada svojatati, ili u njima carskim nastojanjima smjetati. 15S ) Kal auri] 4j ßaotXcooa ^JJW&V. Bila to carica Zoe. Meursiurs prevadja: imperatrixque nostra; Larkin i Manojlović: naše carstvo, veličanstvo. 151 ) Gdje je bio taj grad, pravo ne znamo. Laskin. Sr. Manojlvvić, 156. 185 ) Ovaj 8xi i slijedeći nisu uvodom fragmenta, već običnim u jeziku grčkom navodnikom.
