VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 180

180 autentičnosti

33

). Lucius je našao, da se sumnja u ovu ispravu pojavila već god. 1338., kad se na njezinoj bazi imao riješiti spor izmedju nadbiskupa i grada Splita na jednoj strani a grada Trogira na drugoj. Kad su splitski izaslanici došli pred mletačkog dužda Frana Dandola s navodno Zvonimirovom ispravom, ali ne s njezinim originalom nego s prijepisom, trogirski izaslanici zatražiše original. Original se nije mogao predložiti, pa je mletačka vlada u svojoj odluci u tom sporu rekla: »diligenter examinatis scripturis

.... cognovimus usque, quod ipsi Spalatini nullum ius habent in facto pascui antedicti, sed potius Tragurinis apectat ius et possessio pascui antedicti iure plenissimo«. Tu bismo dakle imali jedan slučaj sredovječne kritike isprava

34

), kritike, koja izričito ispituje same isprave (diligenter examinatis scripturis), ali koja stvara svoje zaključke samo na osnovi činjenice, što se ne predočuje originalna isprava. Na pečat, koji je navodno visio s originala, dakle na argumenat, s kojim se operiralo i u srednjem vijeku, nije se u ovom slučaju uzeo nikakav obzir. Na prijepisu stoji i notarijalna ovjerovna klauzula: »Ego Matheus, quondam Gerardi de Panicho

... Bononie, publicus imp. auctoritate notarius et nunc iuratus rmi in Christo patris et dd. Dominici, miseratione divina et sedis apost. gratia archiepiscopi spalatensis, predictum Privilegium cum originali

.... diligentissime auscultavi, et quia concordare inveni cum originali, me subscripsi, signumque meum apposui consuetum ... Et ego Lacanus, ecclesie spalatensis primicerius, auctoritate imp. notarius

... signum meum apposui consuetum .. .« Sve ovo ne rješava pitanje, je li zaista Zvonimir izdao ovakovu ispravu u korist splitske crkve a pogotovo ne rješava pitanje o odnošaju prijepisa prema originalu. Rački usporedjuje ovu ispravu s drugim trima Zvonimirovim ispravama izdanim splitskoj crkvi god. 1076., 1078. i 1083., pa i s ispravom kralja Kolomana od 15. juna 1103., kojom se splitskoj nadbiskupiji potvrdjuju stečena prava i posjedi

35

). Na osnovi ove zadnje isprave zaključuje, da je posjed splitske crkve bio god. 1103. manji nego god. 1078.

30

). Tačno nagadja, da su se Trogirani mogli god. 1338. pozvati na Kolomanovu ispravu a da osporavaju vjerodostojnost Zvonimirove. Obraćajući svoju pažnju i diplomatičkim mementima, kaže, da je duh naracije takav, da otkriva protivnike Zvonimirove 33

) Memorie istoriche di Tragurio str. 217—230. 34

) Bresslau, Handbuch der Urkundenlehre 2. izd. I. str. 15—20. 35

) Smičiklas, Cod. dipl. II. br. 7. 3e

) Papinska isprava Kukuljević Cod. dipl. II. br. 217 nije od pape Klementa III. nego od Celestina III. i ne potječe iz god. 1191. nego 1192. Usp. Smičiklas Cod. dipl. br. 237. str. 251—253.