VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 181

181 isprave. Rački zaključuje: »Meni se dakle čini, da je ova listina sastavljena prigodom i povodom onih razpra izmedju Spljećana i Trogirana, i to tako, da je u nju uvršten sav posjed spljetske crkve, koji je ona za hrvatskih narodnih vladalaca i kašnje stekla, a poimence pravo na pašu u priepornom kotaru bosiljinskom njekadašnjoj dridskoj župi. Sastavljač imao je pred sobom druge listine Svinimirove, podijeljene crkvi spljetskoj, te je iz njih izvadio, što mu se prikladno činilo. Tako je invocatio u toj listini doslovno jednaka s onom u listinah god. 1078. i 1083. U datumu upotriebljena je dapače riečca »scilicet (anno scilicet)« kano u listini god. 1078. Ni confirmatio nije mnogo različita u obih listinah. 1 svjedoci su ovi isti: biskup Grgur, opat Ivan, Adamic ninski župan, Strezina bribirski, Desimir krbavski, Dominik pop zadarski i Stjepan kapelan sv. Nikole. Pa ipak ne može se predpostaviti, da su obje listine isti dan izdane; jer u takovu slučaju ili bi donacia cetinske župe uvrštena bila u onu prvu povelju, ili bi ova postala bila dielom one prve«. Račkijeve tvrdnje stoje u punoj mjeri još i danas i ako ne smijemo, da ostanemo kod onih zadataka, koje je sebi postavljala starija diplomatika kao »ars discernendi.diplomata vera ac falsa«. Moglo bi se postaviti pitanje, u koliko je krivotvorena isprava nastojala, da dobije sliku ispravne i je li se kod krivotvorenja mislilo, da se njezina dokazna snaga umnoži pečatom. Kad se izradio navodni prijepis, onda se na tobožnjem originalu našao pečat i taj se ovako opisuje: » .... muniti appensione cuiusdam sigilli magni, rotundi, cum Cordula serica crocei et rubei coloris, in quo quidem sigillo sculpta est quedam regalis imago sedens in throno, habens in manu dextera quendam lilium baculo superpositum et in manu sinistra quandam sculpturam rotundam, et circum circa sculpte erant littere, cruce premissa, ita dicentes: REX SVINIMIRUS DALMATARVM, CHROATORVM«

37

). Da se uzmogne dublje prodrijeti u pojedina pitanja, koja nam se u neku ruku nameću sama od sebe, trebalo bi kud i kamo više materijala, nego što nam je na raspolaganju. Novog bi nam materijala trebalo i s razloga, što se posumnjalo i u Kolomanovu ispravu god. 1103. i istaknulo, da i ona može biti ili sasvijem krivotvorena ili barem pokvarena i interpolirana

38

). Isprava god. 1078. nije autentična ni u historijskom a ni u diplomatičkom smislu, ali nije isključena mogućnost, da je izradjena, ne samo na osnovi onih Zvonimirovih isprava, koje su nam danas poznate, nego i na osnovi neke treće, koja joj je mogla biti mnogo bliža od ovih poznatih. Ako je ta treća isprava bila zaista izdana, 37

) Usp. Redlich, Allgemeine Einleitung zur Urkundenlehre u ErbenSchmitz-Kallenberg, Urkundenlehre I. str. 35—36; Doc. str. 115. **) Tomašić-Bojničić, Fundamente des Staatsrechtes str. 232 op. 553.