VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 11
strašan 62 ) za susjedne narode. Imao je pako taj Svetopuk 3 sina, i na samrti razdijeli svoju zemlju na 3 česti, i ostavi svojim trim sinovima po jedan dio. Prvoga učini za velikoga arhonta, a druga dvojica da budu pod riječju prvoga. A opomene ih, da se ne rascijepe i ne dignu jedan na drugoga, davši im slijedeći primjer: uzme tri šibe i svezavši ih, podade ih prvome sinu, da ih slomi. Kad taj nije mogao, da ih drugome, pa onda trećemu. A zatim razriješivši te tri šibe, dade svakomu po jednu. Ovi ih primiše, i kad im bi zapovjedjeno, neka ih slome, odmah ih prelomiše. I iz toga ih primjera opomene govoreći : »Ako ćete ostati u slozi i ljubavi nerastavljeni, protivnici vas ne će pobijediti, niti zarobiti. Ako će pako kod vas nastati srdžba i pravdanje, pa ćete se razdijeliti na 3 vlasti, ne slušajući prvoga brata, vi ćete se i medju sobom uništiti, a susjedni će vas neprijatelji posvema pogubiti«. Nu poslije smrti Svetopukove, 63 ) iza kako su jednu godinu proveli u miru, upade u njih razdor i raskol, te učiniše jedan na drugoga gradjanski rat ; a tada dodjoše Turci i do kraja pogubiše i osvojiše njihovu zemlju, u kojoj i sada domuju ; a što je naroda preostalo, rastepe se i uskoči u susjedne narode: u Bugare, Turke 64 ) Hrvate 66 ) i ostale narode. Gl. XL1I. Opis zemlje od Tesalonike (Soluna) do rijeke Danubija i grada Belgrada; opis Turske i Pečeneske do hazarskoga grada Sarkela; Rusije i Nekropila, koje su na pontskom moru blizu rijeke Dnjepra; Hersona i Bospora, gdje su gradovi klimata (pokrajine); zatim jezera meotidskoga, koje radi njegove veličine i morem zovu, sve do grada Matarha. K tomu još opis Zihije, Papagije, Kazahije, Alanije i Abasgije do grada Soterijupola. 66 ) O Valja znati, da je od Soluna do rijeke Danubija, na kojem je 62 ) I Liudprand, Antapod. I. c. 5. veli za Svetopluka, da se je hrabro borio: cui (scilcet Arnulfo) Centebaldus Maravanorum dux viriliter repugnabat. Sr. Diimmler: Geschichte des ostfränkischen Reiches, II. 389. « 3 ) Manojlović, IV. p. 109. ") Turci (Magjari) se tuj posvema prirodno spominju, jer je naravno, da je sila naroda ostala u Panoniji i sljubila se s barbari, a očito jest, da se tu pod Turci ima razumijevati zemlja, koju osvojiše: naime Panonia. 65 ) Šuić, Gesch. p. 122. 66 ) Gl. 42. sastoji se iz 3 dijela: 1. Uvod sa napomenom puta od Soluna do Biograda i opaskom, da Magjari stanuju i izmedju Dunava i Save. — 2. Itinerar Dnester-Soteriopol s opisom pobrežja crnoga i azovskoga mora. — 3. Pripovijest, kako je za cara Teofila 829—842 spatarokandidat Petrona Kamatir na Donu sagradio Sarkel. {Manojlović, R. 187., p. 17 i si.) Nas ovdje zanima fragmenat prvi o Magjarima izmedju Dunava i Save, koj se ukazuje posebnim odlomkom, koj nije u savezu sa slijedećim sadržajem te glave. Taj se odlomak ne krije sa onima riječima gl. 40. više gore t. j. gore Beograda i Trajanova mosta je
