VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 147

147 srebrom okovano; još i sva njegova (samostanska) pokretna i nepokretna dobra; neka taj samostan uvijek bude svratiste poslanicima Sv. Petra i posve u njihovoj vlasti, ali tako, da se ni u čije druge ruke ne preda (ut nulli alii potestati detur), nego da za sva vremena bude svojina Sv. Petra, a ja ću ga braniti i moji nasljednici, pa neka bude slobodan i prost od svakoga tereta (poreza) (atque ab omni honere

30

) liberum et securum). Otme li pak čijagod smjelost, nepromišljenom drskošću, pomenutom samostanu blago, koje mu je dano, neka čuje onaj strašni glas sučev, što će ga čuti davao sa svojim anđelima. — Osim toga, kako Bogu služiti, znači isto, što i kraljevati, predajem se i preporučujem u ruke tvoje mjesto u ruke blaženomu Petru i gospodinu našemu papi Grguru i nasljednicima njegovim. Zavjernicu ovu potvrđujem i prisegom: Ja, velim, Dimitrija, koji se i Zvonimir zovem, milošću Božjom i darom apotolske stolice kralj, bit ću od ovoga časa unaprijed vjeran Sv. Petru i gospodaru mojemu papi Grguru i zakonitim nasljednicima njegovim, pa ne ću učestvovati ni savjetom ni djelom, da bi sâm on ili budući pape poslije njega ili njihovi poslanici izgubili život ili uda, ili bili zarobljeni; a naum, koji bi mi povjerili, ne ću nikomu na njihovu štetu znalice otkriti. Kraljevstvo pak, što mi ga tvoja ruka predaje, opate Gebizone, čuvat ću vjerno, te ne ću njega ni vrhovnu vlast nad njim nikad ni pod kojom izlikom oteti apostolskoj stolici. Papu Grgura, gospodara moga, i njegove nasljednike pa poslanike, ako dođu u moju zemlju, časno ću primati i čestito ću s njima postupati i otpraviti ih (honorifice suscipiam et honeste tractabo et remittam) ; i otklegod bi me pozvali, služit ću im iskreno, kakogod budem mogao.

31

) Vrlo je karakteristično, što se u uvodu ove zavjernice Dimitrija Zvonimir nazivlje »Croatie Dalmatieque dux« t. j. knezom Hrvatske i Dalmacije, a iza krunisanja u ispravama konstantno upotrebljava nazive: »Chroatorum atque Dalmatinorum rex« »rex Chrobatorum et Dalmatinorum« »Chroatorum et Dalmatinorum rex« »rex tocius Chroacie simulque Dalmacie« »rex Chroacie atque Dalmacie«,

32

) pa je prema svemu jasno, da je Dalmacija (odnosno dalmatinski gradovi i otoci) već uoči krunisanja Zvonimirova, t. j. od izbora njegova kraljem, dok se još zapravo nazivao »knezom Hrvatske i Dalmacije«, opet bila sjedinjena s Hrvatskom kao i u doba moćnoga kralja Petra Krešimira. Tome su najviše pripomogli 33

) Rački: Documenta, 104.—105. u varijanti mjesto »honere« ima i »nomine«. 33

) Rački: Documenta s. 103.—105. 32

) Rački: Documenta s. 106., Ill, 112, 114, 116, 118, 138. i 140.