VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 144

pomoć protiv hrvatskoga kralja Slavića kod južno-italskih Normana, napose baš kod pristaše papina grofa Arnika II. od Giovinazza nedaleko Barija a protivnika tad Roberta Gviskarda, želeći oboriti mrskoga im narodnoga kralja i sami po svom kandidatu doći do prevlasti u državi hrvatskoj. Budući da su ovakovi pustolovni pothvati kod Normana sasvim obični, lako se grof Amiko II. odazvao sa svojim Normanima njihovu pozivu, jer je zaista mislio uz ovu zgodu zapravo svoju vlast raširiti po primorju dalmatinskom. Tako je eto došlo oko polovine 1075. god. do bojeva između Hrvata i Normana u Dalmaciji, napose oko grada Raba na otoku Rabu, kojega Nofmani ne mogoše zauzeti. Normanima ne pođe doduše za rukom ugnijezditi se u dalmatinskom primorju, ali im uspije na nepoznat nama način zarobiti hrvatskoga kralja Slavića,

24

) kojemu tako nestaje traga. Ovaj napadaj Normana na Dalmaciju prestravi dakako Mlečane, koji pobojavši se moći opasna takmaca, ako bi ovaj osnovao vlast na istočnoj obali Jadranskoga mora, poslaše onamo svoju mornaricu pod samim duždom Dominikom Sil vi j em (1071.—1084.), koji je konačno prisilio Normane, da ostave obale dalmatinske. (Dux igitur egressus eos (= Normannos) abire coegit«. Rački: Documenta, s. 457.). Nato Mlečani iskoristiše nesređene prilike u Dalmaciji sebi u prilog, da tamo osnuju svojti vlast, te prisiliše priore gradske Splita, Trogira, Biograda i Zadra, pa nadbiskupa splitskoga Lovru i neke gradske biskupe, da tvrdo obećaju i obvežu se pod prijetnjom gubitka života i imovine duždu Dominiku Silviju, koji se okitio i naslovom »dux Dalmatie«, kao »svome poglavaru« po svoj prilici u Splitu 8. veljače 1076. »ut ab hac die in antea (num)quam nullus nostro rum civium audeat adducere Nortmanos aut extraneos in Dalmatiam, aut per ipsum uel quouis ingenio

25

) t. j. da se od ovoga dana unaprijed nitko od njihovih građana, niti sam od sebe niti po ičijoj naputi, ne usudi dovesti Normane ili strance u Dalmaciju. Sve ove teške i žalosne zgode, što se u kratko vrijeme odigraše u Dalmaciji, najvećma bijahu u prilog Dimitriji Zvonimiru kao kandidatu za hrvatsko prijestolje, jer Hrvati zaželješe sad moćna vla'*) Rački: Documenta s. 99. »Eo tempestate, qua comes Amicus regem C(h)roacie cepit« nadalje s. 455.—457. »Normanorum in Dalmatiam irruptio« (Miracula s. Christofori). — Dušan Preradović: Tko je bio zasužnjitelj hrvatskoga kralja Slavića? (Staro-hrv. Prosvjeta II. Knin 1896. s. 239.). — A. Virag: O kralju Slaviću i Amiku »Nast. Vjesn.« knj. VIII. (1900.). s. 312.—316. — Dr. Dane Gruber: Slavic, kralj hrvatski (»Prosvjeta« XIV. Zagreb 1906.) s. 355. i 356. 25

) Rački: Documenta, s. 101.—102. — Rački: Borba. Rad XXVIII. (1874.) s. 156. i 157.