VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)
Strana - 145
145 dara, koji bi nesamo obranio zemlju od Mlečana, nego i obnovio nekadašnju moć i slavu države hrvatske. Njemu bijaše u prilog i to, što se po prohujanju olujine normanske nalazio u Splitu mjeseca studenoga 1075. god. poslanik pape Grgura VII. nadbiskup šipontski Gerard, koji je tamo na sinodu sazvao sve biskupe podvržene metropoliji splitskoj, da učvrsti dobro, odbaci nedopušteno i uništi lažno. 20 ) No nema sumnje, da se uz crkvena pitanja, što su še rješavala na ovoj sinodi u Splitu, papin poslanik zanimao i za pitanje izbora hrvatskoga kralja, pa bit će da je ulagao sav svoj utjecaj i ugled preko nazočnih biskupa, da bude izabran takov vladar, koji će odgovarati idejama pape Grgura VII. i podupirati njegove namjere, a bas kao takov pristaša zapada i reforama papinih bijaše već otprije za svoga banovanja poznat Dimitrija Zvonimir. Pa i papi je također Grguru VII. to više moralo biti stalo do Zvonimirova izbora za hrvatskoga kralja, što je u papinu sukobu s njemačkim kraljem Henrikom IV., koji se sve većma zaoštravao, mletački dužd Dominik Silvije bio na strani Henrika IV., kao i zbog opće politike papine, da što više vladara predobije za svoju teokratsku zajednicu, a protivnika svoga Henrika IV. da što" većma izolira, pa je stoga također branio i državnu nezavisnost Češke i Ugarske od države Njemačke. Na taj je način sa svih strana bilo poželjno, da Dimitrija Zvonimir zasjede na prijestolje hrvatsko, a to je bilo pojačano i time, što je u susjednoj državi ugarskoj njegov šurjak Gejza I. već 1074. god. postao bio kraljem. 27 ) II. Stoga je posve razumljivo, da je na saboru u crkvi Sv. Petra u Solinu na početku listopada 1076. god. Zvonimir bio jednoglasno (»totius cleri et populi elečtione«) od svega svećenstva i naroda izabran za kralja. 28 ) Lijepo obzirom na ovaj događaj kaže Rački (Borba. Rad XXVIII. s. 163.) »Kod uzvišenja Dimitra Svinimira na hrvatski prtijestol valja razlikovati dva čina: izbor i investituru. Prvi čin obavio je hrvatski narod kroz svoje zastupnike sakupljene u skupštini, drugi papa Grgur VII. kroz svojega poslanika ... Ali već prvim činom podieljena (mu) biševladalačka prava. Nu Svinimir nosio je do investiture samo naslov hrvatskoga i dalmatinskoga vojvode«. Pa upravo se iz ove isprave Zvonimirove lijepo vidi, kako je hrvatski vladar prije krunisanja nosio samo naslov dux (Ego Demetrius, qui et Suinimir nuncupor, dei gratia Croatie Dalmatieque 2B ) Rački: Documenta, s. 99. 27 ) Rački: Borba. Rad XXVIII. s. 158.—162. — M. Mesić: o. c. Rad XXXIX. s. 124.—126. 2S ) Rački: Documenta, s. 103, 10
