VJESNIK 3. (ZAGREB, 1928.)

Strana - 126

126 Nema sumnje, da je protonotar Nikola Škrlec imao najveći udio pri popisivanju i regestriranju kraljevinskih privilegija. Jednako stoji, da je on radeći u arhivu ogledavao i činio izvadke iz knjiga saborskih protokola, kao i drugih državnih spisa, koje je kasnije oko god. 1775. popisao njegov nasljednik Petar Špišić Japranski, razdijelivši ih prema sadržaju (predmetima) u više odjeljenja. Jamačno je Škrlec već tada kao protonotar (1763.—1767.) počeo sabirati gradju za svoja djela i rasprave o državnom i upravnom pravu, kao i gospodarskim prilikama Hrvatske, koje je tijekom druge polovice XVIII. stoljeća sve do smrti svoje (f 1799.) sastavljao, i koje su u rukopisima sve do danas sačuvane, te u našim knjižnicama i arhivima pohranjene. Naročito vrijedi to za njegovo znamenito djelo: »Notitia de praecipuis officiis regnorum Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae«, koje se je održalo u više rukopisa, i u kojem je prikupio »kratke bilješke o postanju i historijskom razvitku najvažnijih službi hrvatskog kraljevstva, to jest o službi podbana, protonotara, zemaljskog kapetana, banskog namjesnika, o banskim konferencijama i o zemaljskoj blagajnici«, čini se, da je Škrlec sastavio to djelce za svoga četirgodišnjeg službovanja kao protonotar. Pokojni sveučilišni profesor dr. Milivoj Maurović, koji se je više godina spremao za kritično izdanje ovoga djela s komentarom, čitao je 26. svibnja 1920. u svečanoj sjednici jugoslavenske akademije zasebnu pripravnu radnju o njemu.

26

) Nekako u isto vrijeme, kad je Nikola Škrlec sastavljao svoje djelo »Notitia de praecipuis officiis . ..«, nastala su još dva druga djela, kojih se rukopisi čuvaju u zagrebačkim arhivima i knjižnicama, a tiču se jednako državnoga prava i političkoga uredjenja kraljevstva hrvatskoga. Jednomu je djelu napis: »Extractus rerum magis memorabiiium ex prothocoîlo sive actis regnorum Croatiae et Slavoniae«, a donosi izvode ili ekscerpte iz sviju zapisnika hrvatskih sabora i konferencija od god. 1565. do inclusive god. 1756., dakle gotovo kroz dva puna stoljeća. Kako je to djelo bilo rašireno, najbolje svjedoči činjenica, da se je od njega sačuvalo do deset rukopisa, koji su pohranjeni u arhivima i knjižnicama zagrebačkim, a jamačno ih ima i po arhivima županijskim i varoškim ostalih gradova Hrvatske i Slavonije. U samoj knjižnici kr. sveučilišta u Zagrebu je rukopis pod signaturom R. 3215. potpun onako, kako je prvotno 26

) Štampana je u »Radu jugoslavenske akademije, knjiga 222, (knjiga 96. razreda historičko-filologičkoga i juridičko-filozofičkoga) str. 1. — 29. Ovom prigodom obazirao se je Maurović takodjer na radnje suvremenika Krčelića i Krajačića. — O Škrlcu kao piscu narodno-ekonomskih spisa govorio je dr. Blaž Lorković 19. listopada 1883. prigodom svoje instalacije za sveučilišnoga rektora u Zagrebu (Vidi »Govore rektora« od te godine str. 22—41).